IslamBosna.ba - Gledaju?i ve?ernji dnevnik sa snimcima razli?itih katastrofa: poplave, klizišta, naftne mrlje, netrpeljivost me?u narodima, poreme?aj klime, crne hronike u kojima ?esto djeca dižu ruke na roditelje - a roditelji prodaju vlastitu djecu, pove?an broj saobra?ajnih udesa, dolazak novih nepoznatih bolesti... za trenutak se zapitah da li bi možda taj dnevnik trebalo nazvati: „Još jedna najava Sudnjeg dana“ ili „Još jedno podsje?anje na blizinu meleka smrti“.

Doista, dragi moj brate i mila moja sestro, koliko se pripremamo za dolazak tog nenajavljenog gosta koji nam donosi vje?ni spas od ovog kabura zvanog dunjaluk; na kome smo samo prolaznici, ili vje?nu patnju zbog kratkog uživanja u svijetu koji se naziva varkom, fatamorganom, igrom, razonodom, me?usobnih hvalisanjem i nadmetanjem kako nas naš Gospodar milostivi upozorava u suri El-Hadid: „Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, razonoda i uljepšavanje, i me?usobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to jeste bilje ?iji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju osušilo.“

Onaj na koga se toliko pozivamo, na koga kažemo da se ugledamo, koga tvrdimo da slijedimo, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Šta ja imam s dunjalukom?! Ja sam na ovom svijetu poput jaha?a koji je odrijemao u hladu drveta u toplom danu, a zatim produžio i napustio ga.?!“

SubhanAllah, najodabraniji inasan, onaj koji je uradio najviše hajra na ovom svijetu, ?iji je život donio blagoslov za ?itavo ?ovje?anstvo, koji nam je pokazao putokaz do džennetskih bašti i nau?io nas zaštiti od džehennemske vatre... On za sebe kaže da se na dunjaluku osje?a kao jaha? koji se kratko odmorio u hladovini drveta i nastavio svoj put. Koliko to odmaranje može da traje? Koliko je vremena potrebno da sunce do?e do tog drveta? Oprosti nam Gospodaru što mi griješnici, mislimo da sunce pod naše drvo nikada ne?e do?i! Oprosti nam Milostivi i pomozi da se probudimo, a naš san u?ini blagoslovljenim, amin. Osjetiš li strah brate moj, lebde li ti slike tvojih grijeha pred o?ima sestro moja draga u ovom trenutku? Misliš li da tvoj dosadašnji život na ovom svijetu ?ini dobrodošlicu meleku smrti koji je prema tebi krenuo ili želiš da odgodiš taj trenutak, da imaš dovoljno vremena da se pokaješ za sve one grijehe: velike i male, tajne i javne?

Odnosi li se gore citirani ajet upozorenja i na tebe slabašni insanu? U ?emu svoj život provodiš? U igri, razonodi, nadmetanju s komšijama i prijateljima u ovodunjalu?kim prokletim ukrasima koji su potpala za džehennemsku vatru, ili si od onih koji su klju?evi svakog dobra? Raduješ li se tvom meleku smrti i ?ekaš ga sa nestrpljenjem, jer je za tebe ovaj dunjaluk samo kabur, raduješ li se blagodatima koje ti je pripremio Onaj koji obe?anja svoja ispunjava: „Oni ?e biti za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagra?eni“(El-Furkan,75.) ili strahuješ od njegovog dolaska svjestan da te ?eka teška kazna pri samom izlasku duše, koja se nastavlja u kaburu, berzahu, te kona?no vje?no pati u Džehennemu?

Možda ti ipak spadaš u onu tre?u i najmnogobrojniju grupu, a to su oni koji žive u gafletu i na meleka smrti ne misle nikako ili ga se sjete samo na dženazi, kada su u teškoj bolesti ili kada dožive da im smrt bude tako blizu. Teško onima kojima Allah, subhane ve teala, pokaže direktno upozorenje, stavi ih na kušnju tako blizu smrti, a zatim im ostavi još vremena za pokajanje, ali oni se brzo vrate na stari na?in života i šejtan ih još više zavede pa kažu: “Život je kratak, ho?u da ga proživim, povu?i ?u se kada ostarim." Kako znaš da ?eš ostariti? Kako znaš da ?eš se ujutro probuditi? „Onaj Koji vam no?u dušu uzima!“ (Ali–Imran 6:60)

Žalosno je to razmišljanje i teško onome koji se tako ponizi pa bude od onih kojima se šejtani dobacuju kao loptom i šutaju ga od jednog grijeha ka drugom sve dok ne do?e melek smrti onda kada se najmanje nada, kada više ne bude baš nimalo vremena za odgra?anje, za teobu i dobra djela. Da nas Allah, dž.š., sa?uva takvog iskušenja.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "?ovjeku na samrti dolaze meleki, pa ako je doti?ni ?ovjek dobar, meleki ?e mu re?i: ’O dušo dobra, koja si bila u tijelu dobrome, izlazi; izlazi, hvaljena nek si, i raduj se odmoru i uživanju i Gospodaru Koji nije ljut na tebe. Tako ?e joj se zboriti sve dok ne iza?e iz tijela, kada ?e se meleki s njome uspeti na nebesa gdje ?e im se vrata otvoriti. Ko je to?, pitat ?e se. Re?i ?e: Taj i taj. Odgovorit ?e im se: Nek je dobro došla dobra duša koja je bila u dobrome tijelu. U?i, hvaljena nek si, i raduj se odmoru i uživanju i Gospodaru Koji nije ljut na tebe. Tako ?e joj se zboriti sve dok duša ne do?e do neba iznad kojeg je Allah, dž.š.

A ako ?ovjek bude loš, meleki ?e mu re?i: Izlazi, o pokvarena dušo, koja si bila u pokvarenom tijelu! Izlazi prezrena i ponižena, i raduj se uzavreloj vodi i paljevini i društvu koje te ?eka. Tako ?e joj se zboriti sve dok tijelo ne napusti, a potom ?e biti uzdignuta na nebesa, ali joj se vrata ne?e otvoriti. Bit ?e re?eno: Ko je to? Re?i ?e: Taj i taj! Odgovorit ?e im se: Pokvarena duša koja je bila u pokvarenom tijelu nije dobrodošla! Vrati se natrag prezrena i ponižena; tebi se nebeska vrata ne otvaraju! Vratit ?e se sa nebesa, a potom ?e oti?i u kabur." (Ibn Madže)

Donosi li ovaj hadis za tebe cijenjeni brate moj i mila sestrice radosnu vijest ili strah? Misliš li da ?e tvoja dobra duša skliznut kao suza kada sklizne niz lice prilikom izlaska i postavljena na mekane mirisne ?efine ili strahuješ da budeš od onih kojima ?e biti iš?upana i na kostrijetne tkanine postavljena da joj zbog smrada koji ?e sa sobom nosit ni dunjalu?ko nebo ne?e dozvolit izlazak i da ?eš biti spomenuta po svim onim ružnim osobinama: tajnim i javnim, a kojima su svjedo?ili tvoji stalni zapisnici s desne i lijeve strane?

Ukoliko pak spadaš dragi insanu u kategoriju osoba koje nikada nisu o meleku smrti razmišljali i koji ga još zadugo ne o?ekuju, tada ti predlažem da sjedneš i ti da pogledaš vijesti, da zamisliš sebe umjesto onog koji je iz neobjašnjenog razloga sletio s ceste i na licu mjesta poginuo. Zamisli se i u situaciji one koju su upravo izvukli ispod ruševine, ili one koja se utopila u poplavi jer je dubokim snom spavala, a da je no?ni namaz klanjala sigurno bi imala više šanse… Zar nikad nisi ?uo dragi brate za one koji zdravi legnu, ali se ujutro njihova duša ne nalazi u tijelu?

Velika je pouka dodirnut mrtvaca i osjetit onu hladno?u i dodir tijela koji se nimalo ne razlikuje od dodira glinene figure. A svi ?emo tako hladni i beskorisni veoma brzo postati, jer smrt nam je doista bliža nego jaka za vratom. Ne?e biti vremena za izravnavanjem ra?una, niti za pokajanjem, jer ono se prima dok duša ne do?e do grla, a to ?e veoma brzo do?i. Ne?e biti u blizini prijatelja koje smo ogibetili, ne?e biti ni onoga koga smo zakinuli, ne?e biti šanse da se Allahovim blagodatima kojima nas je ?astio tokom života otkupimo od grijeha, jer smo imali dovoljno vremena. Ne?e nam koristiti ni  karijera, lijep izgled, naša porodica, i svi oni kojima smo prednost nad Allahom davali. Zar nismo zalimi sami prema sebi?

Zar da budemo od onih koji su život na ovom svijetu pot?inili robovanju dunjalu?kim iskušenjima poput naše djece, bra?nih drugova, prijatelja ,strasti… a svi ?e nas oni na kraju samo do vje?nog boravišta ispratiti. Možda ?e poneku suzu za nama pustiti, možda ?e od bajrama do bajrama naš kabur posjetit, i naravno brzo ?e nas zaboravit, jer “Koga nema, bez njega se može”. Sve ono što smo za njih tokom života radili, brzo ?e zaboravit. Svjedoci smo da djeca prodaju zemlju koju su im roditelji teškom mukom, krvavim žuljevima zara?ivali, i kupuju sebi skupocjene automobile koje u jednom sekundu slupaju, koji odu u nepovrat, a ku?e koje su za njih s ljubavlju gradili, ili ih napuštaju, ili ih ruše do temelja; ne uklapaju u njihov evropski stil života.

Ho?e li tvoje dijete brate moj znati prepoznat žrtvu koju si za njega žrtvovao, ho?e li biti tvoja garancija za ulazak u Džennet, i da ?e ti dobra djela te?i i nakon smrti - ukoliko si ga dobro odgojio; da ti dovu ?ini, ili ?e biti od onih koji ?e se pretvoriti u rasipnika, i ubrzat sprovo?enje tvoje smrtovnice? Ho?e li tvoja djeca sestro moja draga nakon tvoje smrti osvanut u crnoj hronici zbog krvoproli?a, jer si ih ?itav život odgajala u materijaliste, a ne one kojima je prioritet ahiret?

Vjernici jedni druge vole u ime Allaha, na dobro pozivaju, a od zla odvra?aju. Tako je i ovaj tekst poziv svima nama da se prisjetimo da je naš melek smrti na putu prema nama kao i Sudnji dan koji je veoma, veoma blizu. Allah je milostiv i On voli da prašta, pa mu uputimo iskrenu teobu za sve grijehe, a sve propuste prema  sebi i drugima. Neka nam život na ovome svijetu bude samo sredstvo za stjecanje Dženneta Firdevsa, a to je vrlo lahko ako nam je nijet iskren i ako podignemo ruke prema našem Gospodaru koji ?eka naše dove, naše pokajanje, koji se raduje našem povratku Njemu i pobjedi u teškom dzihadu s našim nefsom i prokletim šejtanom koji nam stavlja koprenu na o?i, pa ne vidimo bezvrijednost pogrešnih prioriteta.

Ne dozvolimo gubljenje vremena, jer ga ionako malo imamo. Živimo svaki naredni dan kao da je posljednji i radujmo se dolasku našeg meleka smrti koji ?e nam samo blagodati donijeti, koji ?e nam ubrzat susret s voljenim Gospodarom, s našim Poslanikom Muhamedom, sallallahu alejhi ve sellem, i ostalim poslanicima. Zar ne želimo da se što prije susretnemo s njima? Zar ne želimo da budemo u društvu naših majki pravovjernih, naših odabranih predhodnika, ashaba, šehida Bedra, Uhuda… da vidmo ta lijepa lica, upoznamo pravedne halife?

Zar je ovaj pokvareni dunjaluk vrijedan njihovog nokta i uživanja u njihovom društvu, obilasku njihovih odaja, sjedenja u njihovim halkama? Da u Džennetu nema nikakve druge vrijednosti osim uživanja u odabranom društvu (a mi ne?emo težiti manjem od toga), trebali bi se radovati našem meleku smrti i pripremati se svakog trena za njegov dolazak. Mi moramo zaslužiti taj blagoslovljeni komšiluk, upoznavanje svih onih koji su nam bili uzor u saburu, snazi, dobro?instvu, hrabrosti…

Mi to ho?emo inšAllah, jer smo ja?i od prokletnika šejtana, l.a., koji nas iz ljubomore poziva na grijeh i udaljavanje od Pravog puta. U inat njemu, ostak života na ovoj prolaznoj stanici provedimo u pokornosti Allahu, dž.š., a svojim životima kupimo sebi ku?e u Džennetu Firdevsu. To je lahko ako znamo da je “Dunjaluk naspram ahireta kao kada ?ovjek umo?i prst u more i pogleda šta se zadržalo na njemu.

Piše: Na?a Dizdarevi?

IslamBosna.ba