 Hvala ti, Bože, na daru života! Hvala Ti, Bože, na blagodati vjere! Hvala Ti, Bože, na nimetu slobode! Hvala Ti, Bože, na bereketu mala! Hvala Ti, Bože, na bogatstvu ljudske ?asti i sre?e!
Hvala Ti, Bože, što si nam preko Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda (ajehim selam) pokazao put do uspjeha na ovome i put do spasa na drugome svijetu.
Jer, Adem (a.s.) je bio spašen nakon što je bio uspješan u pokajanju.
?????? ??? ?? ???? ????? ???? ???? ???? ?? ??????? ??????
I Adem je primio poruke od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je Milostiv (el-Beqare, 37).
Nuh (a.s.) je bio spašen nakon što je bio uspješan u izgradnji la?e.
???? ??? ??? ?? ????????. ??? ????? ???? ????????. ??? ?? ?????? ????????
Neka je spas na Nuha za sva vremena. I neka bude to nagrada svima onima koji su uspejšni, jer Nuh je bio dobar ?ovjek i iskren vjernik (el-Saffat, 79-81).
Ibrahim (a.s.) je bio spašen nakon što je bio ba?en u vatru.
... ????? ??????? ? ???????? ??????? ?? ???? ??????. ???? ?? ??? ???? ????? ? ?????? ??? ???????.
- Pripremite za njega loma?u pa ga u vatru bacite ... Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako ho?ete išta da u?inite!. - O vatro - re?e Uzvišeni Allah - postani hladna, i spas Ibrahimu! (el-Enbija, 68-69).
Musa (a.s.) je bio spašen nakon što je bio uspješan u borbi protiv faraonovog zuluma.
??????? ???? ? ?? ??? ??????. ?? ?????? ?????. ??? ?? ???? ???? ? ?? ??? ?????? ??????. ? ??? ???? ??? ?????? ??????.
Spasili smo Mus?a i sve koji su bili s njim. A drugi su se potopili. To je, zaista, pouka, jer ve?ina njih nisu vjerovli. A Gospodar tvoj je, doista, Mo?an i Milostivan. (el-Šuara, 65-68)
Isa (a.s.) je bio spašen na nebu nakon što je bio uspješan na Zemlji u ljubavi prema komšiji.
... ? ?? ????? ?????. ?? ???? ???? ???? ? ??? ???? ????? ?????.
... Oni ga zasigurno nisu ubili. Ve? ga je Allah spasio i uzdigao sebi. - A Allah je Mo?an i Mudar (el-Nisa, 157-158).
Muhamed (a.s.) je bio spašen u Mekki nakon što je bio uspješan u Medini.
? ?????. ? ????? ??? ???. ?? ????? ???? ? ?? ???...
Tako mi jutra i no?i kada se utiša, - Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! Budu?nost je, zaista, bolja za tebe od prošlosti. A Gospodar tvoj ?e tebi dati, pa ?eš zadovoljan biti!
Zar nisi siro?e bio, pa ti je on uto?ište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio; i siromah si bio, pa te je imu?nim u?inio? Zato siro?e ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj! (el-Duha, 1-11).
Hvala Ti, Bože, na sre?i spasa, jer više puta u povijesti spašeni smo Tvojom miloš?u.
Hvala Ti, Bože, na blagodati Ajvazdedine dove, koja je razdvojila stijenu da bi voda potekla do grla svakog ?oveka.
Hvala Ti, Bože, što si nas ovdje skupio da ti se zahvalimo, i da ti dovu u?imo, i da ti zavjet položimo da ?emo živjeti i umrijeti u svojoj vjeri i na svojoj zemlji!
II
Bošnjaci su zajednica koja je uvezana kroz krv i tradiciju, a ne samo kroz vjeru. Odnos drugih prema njima dostatan je dokaz za to. Kad su krajem prošlog stolje?a bili izloženi genocidu mnogi su po prvi put spoznali da su Bošnjaci, ne od svojih u?itelja (Bošnjaka) ve? od drugih - svojih progonitelja (ne-Bošnjaka).
Usud Bošnjaka je da su narod definiranog povijesnog kruga, kojem nedostaje podrška države koja bi ih držala zajedno. Nadomjestak je da svaki Bošnjak ma gdje bio osje?a živu zajednicu kojoj on, kao pojedinac, ponosno pripada a koja mu omogu?ava da se nosi sa mržnjom i poniženjima koja mu name?e okruženje. Svakodnevno gledamo kako su ugledni Bošnjaci izloženi karikaturnoj mržnji i ponižavanju od strane ne-bošnja?ke ve?ine, koja na taj na?in ubija somopouzdanje i kod najboljih Bošnjaka.
Naravno, ne možemo ne spomenuti ni unutar bošnja?ku ojkofobiju (srah od vlastite ku?e), samomržnju, samoponižavanje i samodestrukciju od ?ega nam se krv ledi, jer je ne shvatljivo da nakon svega što im se dogodilo neki Bošnjaci podliježu riziku da nam se to opet dogodi zbog li?nih sujeta i lažnih veli?ina.
Samo zajedni?ki poduhvat koji je na srcu i u duši svakog Bošnjaka širom svijeta može vratiti našem narodu ponos i nadu u bolju budu?nost. A taj zajedni?ki poduhvat je mati?ni dom, mati?na domovina i mati?na država. Neka nas optuže za nacionalizam. Jer, naš zajedni?ki smisao, bez kojeg mi ne možemo ni živjeti ni umrijeti, uvijek se može nazvati tim ružnim imenom. To je nacionalizam koji nema za cilj supremaciju ve? ljudsko dostojanstvo i zdrav ljudski život.
Da Bošnjaci nisu situirani da žive u netolerantnom i islamofobi?nom okruženju, bio bih prvi protiv svih oblika nacionalizma u korist univerzalnog humanizma. Ali, zabranom da se slobodno, bez viza, kre?u europskim kontinentom, Europa nastavlja sa netolerantnim odnosom prema Bošnjacima, koji nisu zaslužili da budu diskriminirani ni po kojoj osnovi. Bošnjaci su duboko povrije?eni i poniženi kao narod koji ima iskustvo genocida sa hapšenjima njihovih uglednika po europskim aerodromima. To se ni?im ne može ni braniti ni pravdati osim namjerom da im se nametne krivnja i da neki politi?ari u Europi ?iste svoju prljavu savjest.
Europa je prije petnaest godina dopustila da se nad Bošnjacima po?ini genocid. Prošle godine je Europski parlament donio rezoluciju kojom se 11. juli proglašava kao europski dan sje?anja na genocid te pozvao države ?lanice Europske unije i države zapadnog Balkana da to isto u?ine. No, to nije dovoljno. Europa i svijet, posebno zemlje zapadnog Balkana, moraju u školske programe uvesti lekcije o holokaustu i genocidu. Zašto? Naravno, zbog povijesnih ?injenica, ali i zbog toga da se kroz edukaciju o holokaustu i genocidu novi naraštaji educiraju o vrijednostima demokracije i ljudskih prava te da ih se hrabri na toleranciju a protiv mržnje i nasilja.
Nažalost, krik „nikad više", kojeg su mnogi uzvikivali nakon 1945. god., ostao je lažan. I nakon holokausta, primjeri genocida i masovnih ubijanja se doga?aju u svijetu od Kambodže do Konga, od Bosne do Ruande, od Šri Lanke do Darfora. Na jednoj strani su žrtve koje svijet žali, ali na drugoj strani su dželati koji svijetu prkose dok ih se mazi kako im se ne bi povrijedila ljudska prava dok oni bestidno pravdaju svoj zlo?in genocida.
Mi smo se skupili ovdje na petstotoj Ajvatovici sa ciljem da se sjetimo naše autohtone zajednice, njezine sudbine i njezinih problema. To je zajednica moralne tradicije, koja je uvijek pokazivala snagu i vitalnost u vremenima krize i stresa. U svako doba naša zajednica je imala ljude koji su bili savjest ?ovje?anstva, koji su branili istinu, pravdu i ljudsko dostojanstvo. Od petstohiljada danas smo objavili samo „Bošnja?kih 500" imena koja su obilježila dugu i slavnu povijest naše zajednice. Neki od spomenutih Bošnjaka nisu za života isto mislili, ali su danas na istom spisku zato što im je bila ista sudbina bez obzira što toga nisu uvijek bili svjesni. To je poruka Bošnjacima ma gdje bili i ma koji položaj zauzimali da shvate da im je sudbina ista bez obzira koliko se me?usobno zaobilazili.
Svi moramo biti svjesni zajedni?ke nam sudbine; svi moramo znati jedni za druge; svi moramo brinuti o našoj zajednici. Jer, dok god sami budemo brinuli o našoj zajednici, ona ?e postojati za dobrobit ljudskog roda unato? ?injenici da ne posjeduje samosvojnu nacionalnu ku?u.
Prije petnaestak godina grupa predanih rodoljuba i domoljuba naše zajednice ustali su da hrabro brane naše pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i ?ast. Mnogi od njih su kao šehidi dali svoje živote za slobodu i ?ast ove naše zajednice. U?imo dovu da im Allah Uzvišeni podari Džennet, njihovoj porodici sabur, a nama emanet da ne iznejvjerimo njihovu žrtvu.
Za nas Bošnjake, Bosna i Hercegovina nije dobrotvorni ili protektoratski projekat, ve? pitanje od središnjeg zna?aja za cjelokupni bošnja?ki narod. Bosna i Hercegovina nije samo mjesto za povratak prognanih, ve? izraz bu?enja zajedni?kog duha cjekopunog bošnja?kog naroda. Dakako, više nego ikada vrijeme je da se probudimo i da kao narod budemo jaki i snažni pred izazovima balkanske i europske povijesti, jer Allahov Poslanik kaže: - Snažan i jak vjernik je bolji i Allahu Uzvišenom draži od slabog i nejakog...
Prema tome, kao zajednica nemamo pravo biti slabi i nejaki. Mi moramno - to nam je farz, biti jaki i snažni u vjeri i moralu, u radu i znanju, u jedinstvu i slozi, u privatnom i javnom životu.
Pogledajmo šta nam se sve doga?alo tokom zadnjeg stolje?a! Prije sto godina naši preci, sa malim izuzecima, bili su siromašni, obespravljeni i udaljeni od mjesta gdje se odlu?ivalo o našoj sudbini; njihovo inetelektauno bogatstvo nije služilo razvoju vlastitog nacionalnog identiteta, ve? je bilo u službi tu?ih nacionalnih progarama.
Pa ipak, taj ostavljeni i gotovo zaboravljeni narod imao je jednu prednost, a to je svoju neizmjernu ljubav prema vjeri, naciji i domovini; imao je bošnja?ki narod svoju zajednicu kojoj je bio do kraja posve?en, u kojoj je osje?ao punopravno ?alanstvo, i koja od njega nije ništa tražila što je suprotno njegovom prirodnom na?inu mišljenja.
A onda je došla emancipacija, koja je otvorila nesanjane mogu?nosti pojedincima od kojih su neki postigli velike uspjehe u društvenom, politi?kom, kulturnom, umjetni?kom i sportskom životu. U želji da budu podobni drugima, mnogi su se bili otu?ili od vlastite religijske i kulturne tradicije, prihvataju?i tu?u naciju, tradiciju, obi?aje i na?in mišljenja. Izgledalo je kao da potpuno gube svoj vlastiti identitet i utapaju se u kulturu i tradiciju nacija i država u kojima su živjeli tako da za nekoliko generacija o njima ne bi više bilo ni traga ni glasa.
No, povijest je krenula drugim putem. Poput drugih vitalnih nacija u svijetu i Bošnjaci imaju iskonski instinkt koji ih ?uva od samozaborava i od samootu?enja. Ma koliko su prilagodljivi okruženju u jeziku, kulturi pa i religiji, Bošnjaci nisu nikad izgubili bît svog jezika, svoje kulture i, naro?ito, svoje religije.
Svaka nacija želi da ima svoj autenti?ni put u povijesti, pa tako i Bošnjaci. Ni jedna nacija ne želi da bude bez imena i bez traga. Zato je nužno da Bošnjaci budu svjesni svog vlastitog postojanja kao nacija i da povrate samopoštovanje koje je nužno za zdravu i naprednu egzistenciju.
Moramo nau?iti da budemo ponosni na svoje pretke i na svoju povijest; moramo se obavezati kao nacija da osnažimo naš osje?aj za zajednicu. Nije dovoljno da budemo samo uspješni pojedinci u kulturno-civilizacijskom razvoju ljudskog roda. Mi se moramo prihvatiti zadataka koje samo nacija kao cjelina može ostvariti. Samo tako Bošnjaci mogu osigurati svoj moralni, društveni, kulturni i civlizacijski napredak.
I baš kao što je Jakub (a.s.) govorio: - Sinovi moji nemojte ulaziti svi na jedna vrata, ve? kucajte i u?ite na mnoga vrata... (u potrazi za nestalim Jusufom) [Kur'an, 12:67], ??????? ??? ??????? ??? ??????????? ??? ????? ??????? ???????????? ???? ????????? ??????????????... , tako i Bošnjaci treba da kucaju i ulaze na mnoga vrata, ali ne na svoju ruku, ve? sa zajedni?i jasno definiranim ciljem u potrazi za boljim rješenjima za narod i državu.
I baš kao što Jakub (a.s.) nije prihvatio da nema alternative za njegovog sina Jusufa, tako ni mi ne smijemo prihvatiti da nema alternative za naš narod. Alternativa siromaštvu je rad i trud; alternativa nezaposlenosti je djelotvorna vlast; alternativa lažima je istina; alternativa nepravdi je pravda; alternativa smutnjama je iskren bratski odnos; alternativa neslogi je sloga radi op?eg dobra; alternativa neznanju je znanje i stru?nost; alternativa privatnim i strana?kim politikama je zajedni?ka državna politika; alternativa podjelama je jedinstvo duhovnog i nacionalnog smisla; alternativa podaništvu je borba za ugled i ?ast naroda; alternativa uspavanim dužnosnicima je probu?ena mladost; alternativa neodgovornim su odgovorni i sposobni ljudi; alternativa mitu i korupciji su socijalna pravda i jednakost.
I Ajvazdedo je vjerovao da postoji alternativa za vodu za njegov narod unato? stjenovitom brdu, a to je iskrena dova upu?ena Uzvišenom Bogu, koju i mi ovdje i sada upu?ujemo za mir i sre?u svakog ?ovjeka:
-
- Ako nas zadesi nesre?a, pou?i nas Nuhovoj (a.s.) la?i spasa;
-
- Ako nas zamra?i krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem;
|
