Prosvjetitelj Muallim Srebrenica

"A u čemu bi bila svrha i vrijednost našeg života ako ne bismo težili savršenstvu duha i tijela, ako ne bismo težili putu plemenitom. Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni, oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom, koja se zove plemenitost. Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života. A ostale žalimo..." Nosioci ideje Udruženja

Main Menu

Bosanski English French German Turkish

SrebrenicaVlasenicaBratunacBijeljinaZvornikmiliciŽepa

Nastavak priče ratnog puta Mehdina Jakubovića od Buljima do slobodne teritorije

Vojna jedinica Mehdina iz vremena odbrane BiH Vojna jedinica Mehdina iz vremena odbrane BiH

 Juče smo na našoj stranici objavili tekst preuzet sa portala diwan-magazine.com, isti tekst je proširen fotografijama i tekstom iz životnog puta Mehdina Jakubovića koji se nalazi u dnevniku koji je vodio. Donosimo Vam nastavak priče o životnom putu Srebrenog štita, podrinjskog gazije, a tekst se nastavlja dalje od događaja u mjestu Buljim poslije pada ne/žaštićene UN enklave Srebrenica 11. jula 1995.g.

BULJIM

Srebreni štit Armije R BiH

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                 Mjesto zvano Buljim po početku granatiranja i paljbe sa četničke strane počele su padati prve žrtve. Dobijam informaciju da je poginuo jedan moj učenik od 13 godina na navedenoj livadi. Srce se zgrčilo, sledilo. Bez teksta sam. Samo prije nekoliko sedmica sam njemu i ostalima držao lekcije iz borilačkih vještina, islama, civilne zaštite u takozvanoj (ne)zaštićenoj zoni UN-a. Inna lillahi ve inna ilejhi rađiun. Čista duša i neuprljana, akoBogda, vraća se svome Gospodaru, pomislio sam. U nastavku granatiranja pada granata neposredno od nas. Od silne eksplozije rasprštilo se kamenje. Pogodio me kamen u glavu, potiljak, preko savijenog vojnog kačketa. Pao sam na zemlju kao pokošen, misleći da je geler. Pipam po potiljku, nema krvi, ali postoji jedna velika rupa na kapi koju još čuvam kao uspomenu na taj događaj. Kada je sudbina čovjeku da još živi, kroz iglene uši se provlači. Kako se kaže u predajama „Kada bi snopovi strela (čitaj metaka, gelera) letilo prema tebi neće te usmrtiti ako ti nije suđeno.“

PRELAZAK JADRA

Sljedeća pepreka bila je preći putnu komunikaciju na potezu Kasaba - K.polje i rijeku Jadar. Nakon što smo uspješno prešli asfalt ispod Mravinjaca, mjesto gdje je druga destinacija konačenja na Maršu mira, morali smo preći nabujali Jadar. Vrlo jaka i žestoka fizička prepreka koju smo uz Allahovu pomoć prebrodili i zaputili se ka Udrču, najvećoj planini na tom prostoru.

UDRČ

Djelimično ulaskom na Udrč prvi dio teškog puta je okončan. To i nije bilo teško prvoj grupi koja je naoružana, jer se teško ko mogao suprotstaviti takvoj jednoj grupi boraca, sastavljenoj od diverzantskih jedinica iz svih podrinjskih brigada. Problem je rasuta kolona od Buljima do Udrča.


DEBELA BUKVA

Iza nas je ostalo na hiljade naših saboraca i civila. Još uvijek nerazjašnjen slučaj takozvane „Debele bukve“ , eksplozije koja se dogodila kod nje, i najveće rasulo kompaktne grupe koja je krenula iz Srebrenice. Boraca i civila sada je bilo na sve strane, 30 kvadratnih kilometara rasutih po manjim i većim grupama. A žrtava je do sada već bilo i previše.


PRVA ČETNIČKA ZASJEDA NA SNAGOVU

Sljedeća najjača zasjeda je bila na Snagovu, mjesto Marčići iznad Zvornika. Zasjeda koju smo uspješno neutralizovali i zarobili vođu te grupe, komandira.


KRIŽEVAČKE NJIVE I KERAMET U OBLIKU LEDA

Križevačke njive, mjesto iznad Zvornika, gdje se slobodno može reći da je bila izravno Allahova intervencija. Naime, najedanput je počeo da pada led pračen gustom maglom i kišom, i to samo na nekoliko kvadratih kilometara taman gdje su se nalazili tenkovi iznad Baljkovice i gdje se pokušavalo priči, ali nije moglo. Allahovim davanjem leda i takvih meteo uslova je pogodovalo da se neutrališu tenkovi i stvori uvertira ili preduslovi da se krene u odlučujuću bitku, proboj ka Nezuku, koji je bio pod kontrolom Armije BiH. Led i kiša su dobrodošli i za osvježenje, jer su ljudi od nespavanja i izmrcvaljenosti ostajali na mnogim mjestima bez mogućnosti da ih se probudi. Ali ovaj led i hladna kiša i takvi meteo uslovi nisu dozvolili da više bilo ko zaspi. Maksimalno razbuđivanje pred konačnu bitku na Baljkovici. Takvi meteo uslvovi su ovlažili list pa se nečujno moglo vrlo blizu doći neprijatelju.
Ratna uniforma
PROBOJ NA BALJKOVICI

Baljkovica, posljednje uporište četničko. Gotovo neizlazna situacija. Tako blizu, a tako daleko od spasa. Blizu geografski, kilometar i manje od naše teritorije, a daleko u taktičkom smislu mogućnosti spram odnosa snaga i onoga šta mi imamo na raspolaganju, a šta četnici. Spas, je li to samo spas ako preživim i pređem u slobodnu zonu pod kontrolom Armije BiH? Pitao sam sebe, obzirom da oko mene od granata su ljudi ginuli od gelera, smrt na svakom pedlu zemlje na kojoj smo stajali. A šta je sa spasom duše, u dijelićima sekundi mi se vrtilo po glavi. Fizički sam još čitav i zaštićen u moru gelera i puščanih zrna. Moj um i moje mentalno stanje mora ostati netaknuto, čvrstina volje da se izvrši proboj i spoji sa našim narodom, čvrstina volje da psihički ne posustanem u datom trenutku, u smislu da budem priseban, ko sam, šta sam, i da je sve u Allahovim rukama, treba da se priklonim Njegovoj volji i da bez sumnje, ako to On bude odredio, odem na onaj svijet, a ako pak ostanem opet Njegovom voljom, živ da budem i ostanem psihofizički zdrav. Neizvjesnost i skoro nekakva mogućnost da se probiju trostruke četničke linije. Nadomak nas, sasvim blizu naša braća iz Nezuka pokušavaju probiti liniju sa suprotne strane. Žestok okršaj. Na desetine puta sam izgovorio šehadet, očekujući svakog trenutka smrt. Zamislite u ovom trenutku, kada svakog trena očekujete smrt, skoro bezizlazna situacija, ovodunjalučki džehennem, a onda Allah da da samo nakon par mjeseci nakon proboja budem u najsigurnijem gradu Mekki, odlaskom na hadž kao borac Armije BiH. Na hadž sam, kao borac, otišao odmah po potpisivanju Dejtonskog sporazuma. Za mene je proboj iz Srebrenice, a i odlazak na hadž, bio veliki ispit u ovodunjalučkom smislu kao priprema za ono što će neminovno doći. Proboj iz Srebrenice nosio je za sobom neizvjesnost, strah, iščekivanje, nespavanje,borbu za golu egzistenciju. Sve ono što se dešavalo u šest dana mog proboja, u dužini 130 km, nemoguće je opisati, bili bi potrebni tomovi knjiga da se sa svakog aspekta to opiše.

Ali sve to što se meni i mojoj braći dešavalo u putu te raznovrsne kušnje, u obliku svakojakih nedaća je upravo ono, kako se kaže u islamskim predajama, da će ljudi na Sudnjem danu stotinama godina čekati u neizvjesnosti u velikim skupinama, kada niko ni na koga neće gledati, svako će se o sebi pozabaviti i gledati šta će sa njim biti. Allah je dao meni i mnogim drugima da tu sličnu situaciju preživimo još na ovom svijetu, koliko toliko sličnu. Drugi i najsličniji događaj na dunjaluku je obavljanje hadždža i obred kretanja sa Arefata na Muzdelifu, pa dalje do Džemreta. Isto tako, velike skupine ljudi sporo se kreću, sa svim psihofizičkim nedaćama, i to je dosta slično onome kako se opisuje Sudnji dan, zapravo to i jeste obred koji simbolično i predstvalja to, svi u ihramima, svi isti, hrlilomo nekamo u neizvjesnosti, strahu i isčekivanju kako će nam se presuduti. Ja sam slične situacije imao, doživio i preživio da to u realnosti osjetim, u ratnom okolnostima u proboju iz Srebrenice 1995.godine, i samo za nekoliko mjeseci da to simbolično osjetim kroz navedene obrede hadždža u najsigurnijem gradu kako ga Allah dž.š.opisuje u Kur'anu. Još se nismo probili. U tom momentu skoro bezizlazne sitacije, imao sam priliku sa jednog uzvišenja nakon što sam čuo zvuk spasa, pokliće naših boraca gdje su na jednom sasvim blizu dijelu linije od mene koordinirano probili četničku gvozdenu liniju, gledati kako borac iz Srebrenice i borac iz Nezuka sa suprotne strane trče jedan drugom u zagraljaj. Linija je probijena. Četnici su Allahovom odredbom i borbom pripadnika Armije BiH sa obje strane ustuknuli. Nastaje borba da se izvuku ranjeni i mrtvi. Pričao mi je kasnije brat, koji je u tom vaktu bio u Austriji još od prije agresije, samo su kaže čuli da je Srebrenica pala i onda nikakvih informacija o nama danima, samo se nagađalo gdje smo i šta smo. Kazao mi je da je u tim danima, jednu noć, sanjao mene u velikoj gomili naroda kako mu govorim da je sa mnom sve uredu i da ću se probiti i spasiti. Bio je to istiniti išaret mom bratu koji je u tom vaktu doživljavao istinski islamski preporod, pa i ne čudi nekliko istinitih snova koje mi je ispričao. Kada smo se prvi puta nakon 1991. godine vidjeli u Lukavcu po njegovom dolasku u Bosnu, zagrlio me i zaplakao. Kasnije mi je rekao da to nije samo emotivni plač zbog susreta, već zbog ispunjenja njegovih snova, da ćemo se opet živi sresti.

IZLAZAK NA SLOBODNU TERITORIJU NEZUK POD KONTROLOM A R BiH
Na slobodnoj teritoriji Nezuka dočekao nas je naš narod sa nevjericom šta se dešava, emocije su nadirale na sve strane. Na jednoj poljani bila je trpeza, skovani veliki, dugi inprovizovani stolovi napunjeni hranom u izobilju. Iz Srebrenice sam pošao u vojnoj uniformi i vojnim čizmama, a u Nezuk sam stigao nakon šest dana proboja bos, čizme se u putu poderale, sav poderan i rasčupan. Kada sam se kasnije u Živinicama pogledao u ogledalo nisam mogao vjerovati da sam to ja. Brada narasla preko mjere, rasčupana, oči upale, jagodice na licu izražene, za nepvjerovati kako sam izgledao. Ali ostao sam psihički i mentalno sabran, nisam klonuo duhom, držala me neka nadnaravna neobjašnjiva snaga. Sjećam se samo par dana nakon proboja sjedio sam na jednom sijelu sa jednom grupom domicijelnog stanovništva, i sa nekoliko osoba koje su sa mnom preživjele proboj. U toku sijela jedan mi prijatelj reče da mu nimalo nisam izgledao kao neko ko je prošao tu golgotu, nije se to na meni primijetilo, nisam bio psihički rastrešen, i na meni se nije primijetilo da je neko ko je samo par dana prije prošao sva ta iskušenja. Sjećam se isto da su nas nakon prelaska u Nezuk, nas jednu grupu sa nekim kamionom dovezli do Kalesije, u neko selo, i tu je nas nekoliko raspoređeno kod jednog hadžije koji je sam živio. Bio je veoma brižan prema nama. Bila je noć kada smo stigli u njegovu kuću.

BRATSKI DOČEK BOŠNJAKA OD STRANE BOŠNJAKA

Malo smo se odmorili i ustali u vrijeme sabaha da klanjamo. Kada je hadžija primjetio šta želimo, ozarena lica je tražio lavor i ibrik da uzmemo abdest. Dojmilo ga to i radost mu se vidjela na licu zbog toga, obzirom da u mojoj grupi koji smo zanočili kod njega prosječno smo bili stari 20 godina. Ja sam tada imao 25-tu godinu, ostali sa mnom su imali 20 i manje godina. Stigao sam u Živinice isti dan od našeg hadžije koji nas je ugostio tu noć u Kalesiji. Na trgu Živinica sreo sam neke komšije iz mog mjesta gdje sam živio prije agraesije, Suhe kod Bratunca. Iz daljine sam vidio da mi dolazi srednji brat koji je bio na ratištu u Kladnju. Stao sam za leđa jednom svom komšiji i brat je prišao grupi nevidjevši mene sakrivenog iza leđa komšije. Sav zabrinut komentarisao je situaciju, i to da o meni još ništa ne zna. Zadnji put smo se vidjeli 1992. godine u Kalesiji, kada sam ja krenuo pješke put Srebrenice sa jednom većom formacijom.

Iznenada sam se stvorio pred njim iza leđa komšije na pola metra od njega, bio je to za njega šok, veliko iznenađenje. Dalje pretpostavljate, izliv emocija. Zajedno smo se brat i ja uputili ka mjestu Kopjevići kod Živinica, gdje je bila moja mati. Susret sa njom je nemoguće opisati. Zagrljaj bez riječi koje ona, a niti ja, nismo mogli izustiti. Bilo je to tačno tri godine kako sam se rastao od nje, bez da joj kažem da idem daleko u neizvjesnost, 130 km prema svom zavičaju. Tada mi je brat sav veseo skratio bradu i kosu, nekim makazama, radoznalo pitajući šta je sve bilo u vremenu od tri godine u Srebrenici, od kada nismo bili zajedno. Pored toga veselja, da sam ja preživio proboj, osjetno se na nama primjećivala žal, tuga, svjesnost da na hiljade naše braće još nije prešlo taj daleki put, i mnogi nisu nikada prešli. Upravo tih dana kada smo o njima razmišljali mnogi su upravo tada bili streljani i pogubljavanji od zločinačke ruke širom mjesta na kojima sada stoji obilježje masovnih grobnica po Podrinju. Možemo samo zamišljati kako su završavali i kroz kakve su muke prolazili a i imamo njih nekoliko koji su preživjeli streljanje i svedočili su na prvi pogled nevjerovatnu priču.

DEŠAVANJA U TUZLI I SREBRENICI NAKON ŠEST DANA PROBOJA I DALJE

PROMIŠLJANJA O SREBRENICI I PROBOJU SA DISTANCE 18 GODINA


Polovina Gazija (njih oko 200) nikada nije ugledala svoje najmilije, ostali su da leže po vrletima bosanskih planina, zadovoljni onim što im je njihov Gospodar pripremio. Oni koji su, hvala dragom Bogu, kročili na slobodnu teritoriju vječno će čuvati uspomene na svoju braću i prijatelje koje je zbližila ideja Islama. Klub u kome su se stekla brojna poznanstva i prijateljstva koja će se pamtiti još vijekovima poslije nas.

SREBRENICA JE MOJE OSVJEŠĆENJE I MOJE PROSVJETLJENJE


Sudbina je da ja godinama prolazim utrtu stazu put Tuzla - Srebrenica. Da me podsjeća, da budem pripravan, da budem na nivou zadatka koji je pred Bošnjacima-muslimanima, da pamte i ne zaborave.
Prvi put hodio sam tom stazom u avgustu 1992. godine kada sam kao dobrovoljac, sa još 500 saboraca, krenuo od Tuzle prema Srebrenici, 130 km dug put. Drugi put sa istom tom stazom se probijao iz Srebreničkog obruča 1995 .godine. Zatim od 2008. godine, kao pripadnik Oružanih snaga BiH, sa vojskom pratim „Marš mira“ logistička i druga podrška. To činim već pet godina, a i ove godine  po šesti put. Podrška „Maršu mira“ traje četiri dana, od destinacije do destinacije. Od Nezuka do Srebrenice.

Sasvim dovoljno vremena da se vrate sva sjećanja. Prebiram i analiziram svaki detalj, svako mjesto, zašto i kako se to dešavalo. Kada sam 1992. godine krenuo iz Tuzle u Srebrenicu imao sam 21 godinu, tek odslužio bivšu JNA.

Iz vremena u JNA

U proboju iz Srebrenice imao sam 25-tu godinu. Sada evo, kada trebam za par sedmica krenuti ponovo tom stazom, za neke stazom smrti, a za neke stazom spasa 1995. godine, sa vojskom kao podrška „Maršu mira“ imam 42 godine.

Sa akademskim zvanjem,profesor Odbrane i Sigurnosti. Analiziram agresiju na BiH i rat kao iskusan vojnik i starješina iz rata,sada školovani oficir,analiziram sve i razmišljam. Magistrant na fakultetu PN u Sarajevu,odsjek Politologija,smjer Europske integracije,one iste Europe koja nas ostavila na cjedilu i 92' i 95'.Tema: Muslimanski migraniti i njihovi problemi integracije u Europrostoru,slučaj Njemačka“ proučavam sada kako se odnosi prema nama i šta sada planira sa nama. Vjerski obrazovan, tri puta hadždž obavio, dosta zreliji i iskusniji, svjetovno i duhovno sa očuvanim zdravim razumom, izvojevane bitke još 1995. godine u proboju za tijelo, um i dušu, sa ove distance nakon 18 godina pokušavam se mentalno usresrediti i dokučiti, i iz svega od tih dešavanja izvuči pouku i poruku.

Gazije poslije rata

 

Sve to pretočiti kroz praktičan rad i djelovanje, pisanu riječ i video zapis za generacije koje dolaze, kako se nikada i nikome ne bi ponovilo isto. Zato kažem Srebrenica je moje osvješćenje i prosvjetljenje. Riječ Srebrenicu trebamo analizirati slovo po slovo kako to neki čine. Svakom pojedinom slovu dodati jednu osobinu koju mi Bošnjaci trebamo imati, da se ne bi ponovilo i da bismo opstali:


S kao Samosvjesnost i spremnost;
R kao Rad na nezaboravu;
E kao Edukacija – važno je biti na mjestima gdje se odlučuje, a to se može samo putem edukacije i obrazovanja. Naglašena potreba za obrazovanjem na svim poljima;
B kao Bosna – da nam vodilja bude patriotizam i ljubav prema domovini. Ta ljubav za nas treba da bude farz;
R kao Rad- raditi i samo raditi, truditi se duplo vise nego ostali;
E kao Evaluacija – moramo znati da se ne ponovi;
N kao Nauka – ko ovlada naukom, vlada svijetom, nauka i kontinuirano obrazovanje, u skladu sa prvom kur`anskom porukom: ”Uči, u ime Gospodara svoga…!”;
I kao Islam- vjerski identitet kao neodvojiv dio ukupnog identiteta Bošnjaka
C kao Cilj- moramo biti svjesni naših ciljeva, a to su Islam, domovina i jezik
A kao Amnezija – oslobođenje od pogubnih svojstava uskogrudnog gledanja, međusobne zavisti , ljubomore, pakosti, mržnje.

 

Ratna 1993.godina

NA KRAJU PORUKA I POUKA


"A u čemu bi bila svrha
i vrijednost našeg života
ako ne bismo težili savršenstvu duha i tjela,
ako ne bismo težili putu plemenitom.
Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni,
oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom,
koja se zove plemenitost.
Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života.

Nakon što sam preživio Srebrenicu, genocid i tu, za mene, najveću ovodunjalučku, za sada, kataklizmu, rekao sam sebi da sam i sam mogao negdje ostati, svirepo ubijen u podrinjskim vrletima, čak ni da mi se za kosti zna. Rekao sam sebi da ću do kraja život sav svoj život i sve svoje lične potencijale i resurse podrediti za opšte interese Bošnjaka –muslimana i čitavog čovječanstva. Radio sam to i prije agresije, u toku agresije na BiH još više, ali nakog srebreničkog egzodusa i nakon što sam preživio, zadnjih 18 godina sva moja preokupacija je rad za opšte interese Bošnjaka-muslimana.

 

Samo jedno od velikih djela Mehdina Jakubovića je i pokretanja civilnog sektora u Srebrenici 1993.godine. Osnovan je klub borilačkih vještina koji je ubrzo prerastao u pokret pod nazivom Muallim. Kroz ovaj pokret mnogi mladi ljudi su imali obuke iz borilačkih vjeptina, ali i iz civilne zaštite, prve pomoći, snalaženja u prirodi i sve u duhu islamskog obrazovanja.

Danas ovaj pokret živi u obliku udruženja „Prosvjetitelj“ sa sjedištem u Srebrenici u prostorijama zgrade Medžlisa IZ Srebrenica gdje je prvobitno i nastao.

Trenutni predsjednik udruženja je profesor Nerzduin Hajdarević, a više informacija o radu udruženja i kako stupiti u kontak, eventualnu suradnju možete

putem telefona+387 61 295 703

 

Dvadeset godina kasnije, poslije doživljenog genocida, izgnanstva, izbjeglištva i povratka u bosansko Podrinje, Udruženje za afirmaciju univerzalno pozitivnih vrijednosti „Prosvjetitelj“ je registrovano udruženje koje je prepoznatljivo po istim principima na kojim je osnovano. Disciplina, humanost, posvećenost, odricanje su odlike po kojima je udruženje prepoznatljivo u narodu.

MISIJA

Bolja i jača Bosna i Bošnjaci. Stvaranje mogućnosti za informisanje, edukaciju i učešće građana u afirmaciji univerzalno pozitivnih vrijednosti i demokratskih promjena u zajednici. Prosvjećivanje i osnaživanje pojedinaca za preuzimanje inicijative i odgovornosti u vlastitoj zajednici. Solidarnost i lojalnost u ispunjavanju ciljeva kroz timski rad i profesionalizam.

VIZIJA

Civilno društvo koje svima pruža jednake mogućnosti i ohrabruje pojedince da kreiraju okruženje u kome žele da da žive. Više discipline, marljivosti, humanizma, odgovornosti i volonterskog rada u društvu. Afirmisane mlade kreativne osobe koje kroz multidiscipliniran pristup, u saradnji sa relevantnim akterima, doprinose afirmaciji svih pozitivnih, kulturnih, naučnih, intelektualnih, vjerskih i civilizacijskih vrijednosti bosanskohercegovačkog društva u svijetu multietničnosti i demokratskog okruženja. Poštenje, marljivost, odgovornost, tačnost, požrtvovanost i upornost kao glavne odlike našeg društva.

CILJEVI

  1. Reafirmacija porodice kao temeljne institucije u društvu.
  2. Razvijanje ideje i afirmacija svih pozitivnih kulturnih, naučnih, intelektualnih, vjerskih i civilizacijskih vrijednosti bosanskohercegovačkog društva.
  3. Povezivanje sa drugim udruženjima i humanitarnim organizacijama koje vode brigu o mladima.
  4. Organizovanje dječijih i omladinskih klubova namjenjnih članovima Udruženja.
  5. Usmjeravanje omladine za rad u društveno korisnim aktivnostima.
  6. Uspostavljanje saradnje i implementacija zajedničkih programa sa asocijacijom  i  pojedincima.
  7. Podsticanje i sudjelovanje u stručnom osposobljavanju svojih članova kroz učešće u edukativnim seminarima i savjetovanjima.
  8. Obavljanje i drugih djelatnosti u skladu sa statutom Udruženja.

SEKTORI

Ispunjavanje ciljeva i realizacija misije "Prosvjetitelja" danas se odvija kroz šest odvojenih sektora, a u isto vrijeme usko povezanih.

Sektor za edukaciju

Pozitivna afirmacija djece i omladine i usmjeravanje ka naprednom i prosperitetnom društvu realizuje sektor za edukaciju.

Sektor za ekonomsko djelovanje

Osnaživanje male privrede, poljoprivrednih gazdinstava i ekonomsko jačanje Bošnjaka Podrinja vodi sektor za ekonomsko djelovanje.

Sektor za humano djelovanje

Kroz humano-socijalni rad  vodimo brigu o svim kategorijama stanovništva, organizujući razne aktivnosti koje olakšavaju život onih najugroženijih.

Sektor za očuvanje kulture i tradicije Bošnjaka muslimana

Očuvanje narodnih običaja koji nisu u suprotnosti sa našom vjerom sprovodi sektor za očuvanje kulture i tradicije Bošnjaka muslimana.

Sektor za informisanje i odnose s javnošću

Svi naši važniji projekti prezentuju se široj javnosti. Web stranica je prezentacija svih aktivnosti koje naše udrženje realizuje.

Sektor za sport

Afirmacija sporta u mjestima povratka. U okviru sektora za sport djeluje klub borilačkih vještina i sportova Prosvjetitelj te sekcije u povratničkim naseljima koje okupljaju mlade kroz sport, edukaciju i zabavu.

Sektor za afirmaciju žene muslimanke u društvu

Afirmacija žene muslimanke u društvu. Jačanje porodice i uloge žene u porodici kao najvažnijem stubu svakog društva koje želi progres. Davanje mjesta ženi koje zaslužuje u skladu sa islamskim propisima.

Sektor za prosvjetiteljov podmladak

Afirmacija mladih na principima rada udruženja. Izgradnja jakih ličnosti među mladim ljudima prije punoljetstva i potpunog sazrijevanja. Ugradnja radnih navika i poštivanja islamskih propisa. Priprema za preuzimanje vođenja udruženja kada dođe smjena generacija.

 

"A u čemu bi bila svrha i vrijednost našeg života ako ne bismo težili savršenstvu duha i tjela, ako ne bismo težili putu plemenitom. Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni, oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom, koja se zove plemenitost. Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života. A ostale žalimo..." Nosioci ideje Udruženja

 

prosvjetitelj-muallim.org

Zadnji put promjenjen

Komentiraj

Osigurajte unose na mjestima (*) gdje su oni neophodni.
HTML kod nije dozvoljen

Posjete

Danas
Jučer
Ove sedmice
Ovog mjeseca
Ukupno
1256
9040
45797
108835
2858887

Ko je na portalu: 408 gostiju i nema prijavljenih članova

© 1993-2016 Udruženje "Prosvjetitelj" Srebrenica.