Prosvjetitelj Muallim Srebrenica

"A u čemu bi bila svrha i vrijednost našeg života ako ne bismo težili savršenstvu duha i tijela, ako ne bismo težili putu plemenitom. Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni, oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom, koja se zove plemenitost. Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života. A ostale žalimo..." Nosioci ideje Udruženja

Main Menu

Bosanski English French German Turkish

SrebrenicaVlasenicaBratunacBijeljinaZvornikmiliciŽepa


KOMISIJA ZA PRAĆENJE STANJA NACIJe



-IZVJEŠTAJ-




 

Sarajevo, jun 2013.

UVOD

Nacionalizacija velikih zemljišnih posjeda, poznatija kao agrarna reforma, kao mjera ekonomske politike može biti podstaknuta različitim motivima i imati  različite oblike, dosege i posljedice. Međutim, ono što je zajedničko za sve nacionalizacije ili agrarne reforme koje su se sprovodile od Kraljevine Jugoslavije  preko Socijalističke Jugoslavije pa do danas na ovim prostorima jeste da su imale više ili manje isti cilj — otimanje zemlje velikoposjednicima Bošnjacima. Tako je Kraljevina Jugoslavija pod motom preuređenja poljoprivrede, odredivši maksimum posjeda, i uz isplatu, vršila otimanje bošnjačke zemlje u korist države i višak dijelila srpskim seljacima bezemljašima i sitnozemljašima. Na taj način je, prema relevantnim istraživanjima bh. historičara, tokom agrarne reforme iz vremena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije Bošnjacima u Bosni i Hercegovini oduzeto oko 1,85 miliona dunuma ”najbolje zemlje”. Bošnjački veliki posjednici, begovi i age, preko noći su postali siromasi. Inače, historijski izvori govore da su Bošnjaci 1918. godine posjedovali više od 83% teritorije današnje BiH. Bošnjački autori smatraju da je agrarna reforma koja se sprovodila poslije Prvog svjetskog rata ”ekonomski genocid” nad bosanskim muslimanima, jer je njezin cilj bio ”ekonomsko uništavanje muslimana naroda koji je po brojnosti bio treći u Kraljevini Jugoslaviji”.

 

Ono što nije pošlo za rukom jugoslovenskim kraljevićima-jugovićima, odnosno ono šte je od posjeda ostalo u okviru propisanog „maksimuma“ oteli su jugoslovenski komunisti jugovići-titojevići. Uspostavljajući novi poredak komunisti su sproveli znatno obimniju i opsežniju nacionalizaciju koja se odigrala 40-tih i 50-tih godina prošlog vijeka. Opijeni svojom ispraznom ideologijomna osnovu Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945. godine isti sprovode tzv. ideološku nacionalizaciju usmjerenu na svrgavanje dotadašnjih vladalaca – buržuja ili kapitalista, kako su ih zvali.  Dakle, ako je nacionalizacija poslije Prvog svjetskog rata imala neku mjeru koja se kretala u okviru „maksimuma“, nacionalizacija komunista je bila bez ikakve mjere, ideološka, krvnička. Ona je zahvatila, ne samo poljoprivredno zemljište, nego i šume, šumsko zemljište, zgrade, građevinsko zemljište, fabrike, kompanije, preduzeća, jednom riječju SVE. Ona je u ideološkom smislu imala da porazi i potpuno zatre koncept privatne svojine stvarajući monopol državne svojine na sredstvima za proizvodnju, kao ekonomsku osnovu za vladavinu nove vladajuće klase,  komunističke birokratije. Ova vladajuća klasa karakteristična je po tome jer je posjedovala sve, pa čak i narod u ime kojeg je KAO vladala. Akademik Muhamed Filipović navodi da je socijalistička Jugoslavija Bošnjacima u BiH uzimala bukvalno sve što su imali, kuće, radnje, zemljište, šume te da je ukupno oduzela dodatnih 600.000 dunuma zemlje.

 

Danas se Bošnjaci u BiH suočavaju sa još jednom vrstom ideološke nacionalizacije koju sprovode velikosrpske pristaše, a koja se, obzirom na njen karakter, može nazvati – nacionalističkom ili separatističkom nacionalizacijom. Ova vrsta nacionalizacije sprovodi se u dijelu BiH koji se zove entitet Republika Srpska i najvećim dijelom vrši se na osnovu Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske i Zakona o porezu na nepokretnosti RS-a. Najnovija nacionalizacija ima za cilj legalizirati pljačku i otimanje imovine Bošnjaka koje su velikosrpske falange protjerale za njihovih ognjišta tokom agresije na BiH u periodu 1992-1995. godina. Drugim riječima, politika velikodržavnog ekspanzionizma nastavlja se veoma suptilnim metodama. Implementacija ovih zakona osigurala bi da srpske vlasti u manjem bh. entitetu otmu „bošnjački grunt“ i time bi se projekat priveo kraju, jer kada dobiju grunt onda im više referendum nije potreban.

 

Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske (Sl. glasnik RS, br. 60/11)

 

Zakon o premjeru i katastru RS-a jedan je u nizu „Blitzkrieg“ rješenja, odnosno zakonskih propisa donesenih po hitnom postupku od strane Narodne skupštine RS-a. Inače, aktuelna zakonodavna ofanziva vlasti manjeg bh. entiteta može se objasniti njihovom željom da iskoriste sve prednosti indolentnosti i pasivnosti međunarodne zajednice, odnosno politike „držanja po strani“ Visokog predsjednika i nesprovođenja Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma koji su nastupili odlaskom Paddy Ashdown-a 2006. godine. Obzirom da se njime uređuju pitanja koja su neposredno vezana za pravo svojine kao osnovni temelj društva, te za druga stvarna prava koja su derivirana iz tog osnovnog prava ili su u vezi sa njim može se kazati da se radi o jednom od najznačajnijih zakonskih propisa usvojenih od strane zakonodavnog organa manjeg bh. entiteta u posljednjih nekoliko godina.  Analiza pojedinih rješenja iz Zakona o premjeru i katastru Republike Srpskepokazala je nekoliko činjenica:

 

  • Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske je prepisani tekst Zakona o državnom premeru i katastru Republike Srbije;

  • Zakonom o premjeru i katastru Republike Srpske daju se velika ovlaštenja upravnoj vlasti;

  • Zakonom se ne garantira adekvatna zaštita prava vlasništva protjeranih nesrba;

  • Prava stvarnih vlasnika se u mnogome ograničavaju preciziranjem određenih pravnih postupaka koji su vezani strogim rokovima.

 

  1. Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske je prepisani tekst Zakona o državnom premeru i katastru Republike Srbije

 

Jednostavnom komparativno-pravnom analizom moguće je utvrditi postojanje velike sličnosti između Zakona o premjeru i katastru manjeg bh. entiteta(Sl. glasnik RS, br. 60/11). i Zakona o državnom premeru i katastru Republike Srbije(Sl. glasnik RS, br. 72/09). Štaviše, ako se izuzmu neki detalji tehničko-terminološkog karaktera, može se kazati da je Zakon Republike Srbije u cjelosti prepisan i sa svojom strukturom i sistematikom preuzet u unutarnji pravni poredak BiH.  Cijenimo da ovakav potez nije načinjen slučajno, te da on može imati, između ostalog, i određene političke implikacije na poznate velikosrpske aspiracije o „prisajedinjenju“ teritorija na kojem živi većinsko srpsko stanovništvo. Izjednačavanje zakonskih propisa na obje strane rijeke Drine je u funkciji stvaranja jedinstvenog ili kompaktnog pravnog prostora unutar kojeg važe iste ili slične pravne norme. Dakle, moglo bi se kazati da harmonizacija propisa jednog upravno-administrativnog dijela BiH sa drugom državom vodi približavanju pravnom redu te države. Drugim riječima, harmonizacija propisa upravno-administrativne jedinice BiH sa drugom državom – Republikom Srbijom se može smatrati prvim korakom ka ostvarenju velikosrpskog cilja, isto kao što se harmonizacija propisa jedne države sa EU smatra važnim i nezaobilaznim korakom za njeno članstvo u ovu supranacionalnu tvorevinu. Međutim, treba istaći da harmonizacija propisa predstavlja samo jedan aspekt unutar velikosrpske strategije, tu su još inicijative za održavanje zajedničkih sjednica vlade RS-a i vlade Srbije, zajednički projekti kao što je Podrinje itd. Na koncu, velikosrpske aspiracije se uopće ne sakrivaju nego se javno iznose.

U tom kontekstu, treba tumačiti izjavu Predsjednice vlade manjeg bh. entiteta koja je tumačeći briselski sporazum kazala da je to "...komplikovana priča koja može otvoriti neku novu dimenziju u Republici Srpskoj i cijelom regionu i da se ne zna da li taj sporazum predstavlja početak ili završetak nekog procesa". ...moguće je da će sav ovaj prostor početi da "diše nekim drugim plućima, da ima neke druge aspiracije, a moguće je da će otvoriti aspiracije na nekim drugim neuralgičnim mjestima u regionu".

Iz citirane izjave jasno se uočavaju gore spomenute aspiracije vladajućeg političkog establišmenta u RS-u.

Sa druge strane, Zakon o premjeru i katastru pravi je primjer favoriziranja asimetričnih rješenja u odnosu na ostatak BiH. Inače, korištenje pravnih instrumenata u funkciji favoriziranja asimetričnih rješenja može se tumačiti da ima za cilj da naglasi zasebnost Republike Srpske u razmjerama državotvornog faktora i njenu otuđenost u odnosu na ostatak države BiH čime se na indirektan način potkopava njezina cjelovitost. Prosječnom poznavaocu Ustava BiH je jasno da se radi o antidejtonskom, odnosno antiustavnom djelovanju.

Obrazloženje: Republici Srpskoj se ne može priznati državotvorni potencijal jer se takvo što izričito protivi odredbi iz člana I (1) Ustava BiH koja nedvojbeno govori o državotvornom kontinumu jedino BiH. Dakle, BiH je postojala prije njenih entiteta te je apsolutno neprihvatljivo sa stanovišta ustavnog teksta priznati bilo kakav oblik državotvornosti entitetima. Prema tome, BiH nije nastala zbrajanjem entiteta nego su entiteti proizvod razlike njenog unutarnjeg upravno-administrativnog ustroja. Ovaj normativno-pravni slijed je jasno vidljiv u članu I (3) u kojem se navodi da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske što predstavlja bitnu razliku u odnosu na antiustavnu formulaciju Predsjednika RS-a prema kojoj je BiH sastavljena od dva entiteta.

Svjesno proizvođenje pravne segregacije ili rasčlanjivanja pravnog poretka BiH, u ovom slučaju, ima za cilj „katastarski“ pocijepati i podijeliti, te u konačnici izmijeniti geografski izgled BiH. Osim toga, Zakon o premjeru i katastru RS-a se može tumačiti kao pokušaj političkog manevra koji ima za cilj relativizirati značaj odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o statusu državne imovine koja se nalazi u RS i pod zabranom je raspolaganja.



2.  Zakonom o premjeru i katastru Republike Srpske se daju velika ovlaštenja upravnoj vlasti

 

Zakonom o premjeru i katastru RS-a predviđa se da poslove evidencije nepokretnosti i stvarnih prava na njima, vodi organ uprave – Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove. Ovakva formulacija predstavlja značajnu izmjenu u odnosu na dosadašnji zemljišno-knjižni sistem koji je predviđao da vođenje zemljišnih knjiga bude u nadležnosti općinskih sudova. Drugim riječima, osnivanjem katastra nepokretnosti nastupa „izmještanje ili izuzimanje“ zemljišnih knjiga iz dosadašnjeg djelokruga nadležnosti sudova u okvir regulatornih ovlasti organa uprave. Jednostavno rečeno, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove preuzima nadležnost zemljišnoknjižnih sudova o vođenju evidencije i odlučivanju o stvarnim pravima.

 

U pravilu kod svakog preuzimanja nadležnosti organa uprave od sudova može se postaviti pitanje refleksije jednog takvog čina na pravnu sigurnost pravnih subjekata. Tako je i u ovom slučaju. Dakle, pitamo se da li takvo rješenje može ugroziti pravo vlasništva i druga imovinska prava koja su garantirana najvišim pravnim normama. Zemljišne knjige osiguravale su pravnu sigurnost u prometu nekretninama samo zbog toga jer su se vodile kod općinskih sudova gdje u slučaju spora o stvarnim pravima odlučuje sud, a ne organ uprave. Pravna sigurnost sa rješenjem koje predviđa Zakon o premjeru i katastru RS postaje upitna zbog činjenice da organ uprave  može predstavljati jednu stranu u sporu, te tako u istovremeno imati ulogu i tužioca i onoga ko presuđuje. Priroda upravnog spora nije takva da odlučuje o samoj suštini spora – u datom slučaju vlasništvu na nekretnini – već da sud cijeni zakonitosti upravnih akata kojima tijela državne uprave rješavaju o pravima i obavezama u upravnim stvarima. Jednostavno rečeno, upravnim postupkom stvarni vlasnik nikada neće postati i faktički posjednik jer se njime ne rješava stvarno pravo.

 

Također, predstavljeno rješenje otvara prostor za zloupotrebe vlasti, budući da se kompletan upravni postupak vodi unutar istog organa – Republičke uprave. Imajući u vidu da Republička uprava za geodetske-imovinsko pravne poslove ima ukupno zaposlenih 689, od kojih je svega 8 Bošnjaka i  8 Hrvata, dok su svi ostali zaposleni Srbi, kao i sa tim u vezi sa dosadašnjim postupanjem organa uprave na području RS prema povratnicima nesrbima, sasvim je opravdana zabrinutost da će, kroz različite malverzacije i opstrukcije, stvarna prava u upravnom postupku mnogih Bošnjaka u odnosu na Srbe biti diskriminirana. Čak, ako bi se Bošnjaci mogli ponadati u profesionalnost i nepristrasnost službenika u organima uprave RS-a nada u „dobru upravu“ je daleko ispod pravne sigurnosti koju garantira sud i sudski postupak.

Na kraju je važno naglasiti da iako se odredbom iz člana 11. (g) daje mogućnost sudske zaštite fizičkim licima, njen značaj je relativiziran jer se nigdje ne naglašava da je riječ o sporu o stvarnim pravima.

 

   3.  Zakonom se ne garantira adekvatna zaštita prava vlasništva protjeranih nesrba

 

Derogacijom zemljišno-knjižnog sistema organi uprave u kontekstu zaštite stvarnih prava dobijaju krucijalnu ulogu. U tom smislu naročito je važno spomenuti da značajne nadležnosti u postupku izlaganja podataka u cilju osnivanja katastra nepokretnosti prema podacima katastra zemljišta i katastra nepokretnosti, zemljišne knjige i knjige uloženih ugovora ima Komisija za izlaganje, koju formira Uprava za jednu ili više katastarskih opština. Analiza spomenutih zakonskih rješenja je pokazala da uvjeti koje trebaju da ispunjavaju predsjednik i član Komisije, jasno sugeriraju da će najpodobniji kandidati za rukovodioce i članove Komisije biti upravo službenici Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove. Imajući u vidu nacionalnu strukturu Republičke uprave za geodetske-imovinsko pravne poslove, sa jedne, i njene značajne nadležnosti, sa druge strane, može se kazati da se sa Zakonom o premjeru i katastru morala garantovati veća zaštita stvarnih prava nesrba. Prije svega, Zakonom je svjesno propuštena mogućnost da se osigura da Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima obavezno ima multietnički sastav. Iako približno 50% privatnog vlasništva u RS-u pripada nesrbima, odnosno Bošnjacima i Hrvatima čini se da Zakonom nije propuštena prilika da se povrijedi pravo nesrba da aktivno učestvuju u postupcima i radnjama u vezi sa uspostavljanjem novog katastra nepokretnosti. U raspravi o ovom pitanju neki branioci zakonskih rješenja ističu:

 

„Takođe se gubi iz vida cijeli niz odredbi Zakona o državnim službenicima (čl. 5, 6, 7, 8, 21. i dr.) kojima su svim državnim službenicima osigurani nezavisnost, profesionalnost i transparentnost u radu, koji nisu samo prava tih službenika već i obaveze starješina organa u odnosu na te službenike.“

 

U vezi sa navedenim odredbama Zakona o državnim službenicima, valja samo naznačiti da je Bošnjacima vrlo dobro poznato koliko se one poštuju od strane službenika organa uprave RS u postupcima koji se odnose na nesrbe. Najnoviji primjer predstavljaju općine Kotor-Varoš, Istočno Novo Sarajevo i Prijedor u kojima su registrirani slučajevi da službenici organa uprave Bošnjacima pri izdavanju rodnih listova podmeću nepostojeću "muslimansku" nacionalnost. Stoga, jasno je koliko se navedenim zakonskim rješenjima garantira adekvatna zaštita nesrpskom stanovništvu koje je protjerano sa prostora entiteta RS-a.



      4. Prava stvarnih vlasnika se u mnogome ograničavaju preciziranjem određenih pravnih postupaka koji su vezani strogim rokovima

 

Zakon o premjeru i katastru RS-a sadrži odredbe kojima se prava stvarnih vlasnika u mnogome ograničavaju preciziranjem određenih pravnih postupaka vezanih strogim rokovima. Iz ovoga bi se mogao izvesti zaključak da Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske nudi mogućnost faktičkim posjednicima nekretnina u RS-u (čitaj: mahom Srbima) efikasnu pravnu akciju u pravcu legalizacije imovine stvarnih vlasnika (čitaj:  nesrba) koji su etnički očišćeni i ne žive na teritoriji koju pokriva manji bh. entitet. Drugim riječima, zakonom je dat pravni okvir za dovršenje velikosrpskog plana etničkog čišćenja. Naime, najveći dio izbjeglica iz BiH, koji sada žive u inostranstvu, a čiji ukupan broj prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH iznosi 1.350.000 osoba ima imovinu na teritoriji Republike Srpske. Predviđeni precizni rokovi u postupku kao i način informisanja o početku premjera i osnivanju katastra,  skupa sa krucijalnom ulogom Republičke uprave  i njenom dominantnom srpskom nacionalnom strukturom izvan domašaja adekvatne sudske zaštite stvarnih prava zakonski su mehanizmi koji imaju za cilj osigurati da se još jedna nacionalizacija bošnjačke zemlje, odnosno započeti projekat stvaranja etnički čiste teritorije srpskog naroda uspješno dovrši.

 

Zakon o porezu na nepokretnosti RS-a (Sl. glasnik RS, br. 110/08, 118/09)

 

Sada već možemo slobodno konstatirati, nakon neuspjeha u implementaciji Aneksa 7. Dejtonskog sporazuma, odnosno bolje rečeno, nakon što su SVE učinili da se protjerani Bošnjaci, Hrvati i drugi ne vrate na svoja prijeratna prebivališta, velikosrbi čine sve da otmu i njihovu imovinu kako bi zaokružili projekat nacionalno čiste teritorije. U slučaju da „izmakne“ otimanje nepokretnosti nesrba na osnovu Zakona o premjeru i katastru tu je drugi zakon – Zakon o porezu na nepokretnosti RS-a. Zakon je u primjeni od 01. januara 2012. godine. To znači da da se imovina oporezuje od prvog januara 2012. godine, a Porezna uprava RS-a će izdavati račune za cijelu godinu, s tim da će se plaćanje vršiti u prvom polugodištu i na kraju godine. Čak i površnom analizom spomenutog Zakona može se primjetiti određena nepreciznost u definiranju mjerila porezne osnovice i porezne stope. Uvođenje nepreciznih zakonskih rješenja učinjeno je svjesno jer se na taj način daje više mogućnosti organima javne vlasti, koji u postupku nastupaju sa „jačom voljom“ te tako osiguravaju sprovođenje politike političkog establišmenta koji je na vlasti.

U članu 4. Zakona propisuje se da poresku osnovicu za obračun poreza na nepokretnosti predstavlja tržišna vrijednost nepokretnosti. Drugim riječima, Zakonom je svjesno propuštena prilika da se propišu precizna mjerila da bi se porezna osnovica utvrđivala „odokativnom“ metodom. Ovakva odredba, osim što je neprecizna, osigurava da se porezna osnovica, umjesto određuje nekim objektivnim mjerilom, (kao što je npr. površina zemlje) utvrđuje kroz određenu dozu subjektivizma. Ponovo se, slično kao i kod Zakona o premjeru i katastru, daje široko diskreciono pravo organu uprave.

Nije teško pretpostaviti da će mononacionalne općinske i gradske komisije, pri utvrđivanju porezne osnovice, uzimati mjeru rukovođeni političkom direktivom o nacionalnoj, vjerskoj neprikosnovenosti nebeskog naroda. Osim činjenice da tržišna vrijednost može biti poprilično rastegljiva kategorija, običnom laiku je nejasno kako je moguće utvrditi tržišnu vrijednost imovine koja nije na tržištu.

U članu 8 (1) Zakona utvrđuju se porezne stope koje se kreću u rasponu od 0,05 do 0,5 posto, ovisno od tržišne vrijednosti nekretnine, a porez se plaća prema lokaciji nepokretnosti, koja ustvari i određuje njenu vrijednost. Dakle, pored proizvoljnog određivanja poreske osnovice, proizvoljne su i poreske stope od 0,05% do 0,5%. Nije nam poznato da i u jednoj zemlji na svijetu, postoji toliko "progresivan" sistem oporezivanja koji osigurava da jedni plaćaju desetrostruko veći procenat poreza od drugih. Ovakvo rješenje može imati negativne implikacije na imovinu Bošnjaka naprimjer u Banjoj Luci,  Bijeljini, Foči, Trebinju, Prijedoru, i drugim gradovima u kojima Bošnjaci tradicionalno imaju imovinu u strogom jezgru grada. Općinske i gradske komisije će koristeći široko diskreciono pravo procijeniti imovinu Bošnjaka kao tržišno veoma vrijednu što će povećati poreznu osnovicu. Povećana porezna osnovica može dovesti do progresivne porezne stope koja se kreće  i do 0,5% godišnje od vrijednosti imanja. Kao posljedicu ovakve legalne presije i ucjene moguće je vrlo vjerovatno očekivati da će mnogi Bošnjaci popustiti i prodati svoju imovinu budzašto jer nisu u stanju plaćati visoke porezne namete. Postupak naplate poreza propisan je Zakonom o poreznom postupku (Sl. glasnik RS, br.102/11, 108/11).

 

Zaključci i prijedlog mjera:

 

  1. Radi se o značajnim ili bolje rečeno strateškim zakonskim rješenjima koja mogu osigurati neophodne pretpostavke za stvaranjem katastarski čiste srpske teritorije čime bi se de facto krunisali napori postdejtonskih separatističkih ambicija srpskih političkih elita u BiH. Ovakva situacija mogla bi dugoročno blokirati inicijative za reintegraciju BiH, odnosno determinirati sve napore u vezi sa ustavnim reformama u BiH. Srpskim političkim predstavnicima bi se osigurala bolja startna pozicija u svim političkim razgovorima o budućnosti BiH.

  2. Realizacija prikrivenih ciljeva u okviru najnovije nacionalizacije bošnjačkog grunta sasvim sigurno bi sahranila sve pokušaje i nastojanja da se protjerani Bošnjaci i Hrvati vrate na svoja prijeratna ognjišta. Na taj način bi se ad adacta stavio jedan od najznačajnijih aneksa dejtonskog sporazuma – Aneks 7. Bošnjaci bi izgubili još jedan značajan dio teritorije na Balkanu. Kao najbrojnija nacija u BiH bili bi dovedeni u pat političku poziciju, stjerani u prostor koji bi se mogao nazvati Bosanska Gaza i vjerovatno bi doživjeli sudbinu palestinskog naroda. Na nešto više od 20% teritorije BiH življelo bi preko 50% njenog stanovništva. U takvoj situaciji vrlo teško bi bilo očuvati politički identitet, teritorijalni integritet i suverenitet BiH, dok bi referendum o odcjepljenju RS-a bio stvar formalne prirode za koji bi se čekao pogodan trenutak.  

  3. Zakonima se svjesno predviđaju neprecizna rješenja koja nude organima uprave široko diskreciono pravo u postupanju. Obzirom da je nacionalna struktura organa uprave, koji će postupati u postupku, dominantno srpska, ne treba sumnjati kakve će to implikacije imati na sve nesrbe koji su obuhvaćeni ovim zakonskim okvirom. Sa druge strane Zakonom se proširuju nadležnosti organa uprave koji će postupati u postupku premjera i katastra. Prethodne dvije činjenice jasno sugeriraju zaključak da su organi uprave egzekutor ili mehanizam koji treba osigurati  realizaciju latentnih ciljeva koji stoje iza zakonskog teksta.

 

     Imajući u vidu navedeno predlažemo sljedeće:

  • Animirati što je više moguće predstavnike civilnog društva i djelovati propagandom koja ima za cilj ukazivati na opasnosti ovakvih zakonskih rješenja po Bošnjake i druge nesrbe u RS-u te razotkrivanje prikrivenih velikosrpskih planova;  

 

  1. u  aktivnosti uključiti udruženja Bošnjaka u dijaspori,

  2. držati predavanja, pripremati promotivne spotove koji se odnose na  jačanje patriotizma i nacionalnog identiteta Bošnjaka, podizanje                svijesti o strateškom značaju ovih Zakona

 

  • poduzeti aktivnosti na razbijanju medijske blokade i drugih favorizujućih faktora koji doprinose efikasnijoj realizaciji zacrtanih ciljeva srpske politike;

 

    1. na bošnjačke WEB portale postaviti dovoljno informacija koje govore o značaju i skrivenim ciljevima ovih zakonskih rješenja,

    2. na bošnjačke WEB portale postaviti dovoljno informacija koje se odnose na pripremanje neophodne dokumentacije o nekretninama (stari i novi zk izvadci, posjedovni listovi, kopije katastarskih planova, rješenja i druge sudske odluke, ugovori o prenosu vlasništva i druga dokumentaciju).

    3. na bošnjačke WEB portale postaviti linkove koji će omogućiti praćenje dešavanja na stranicama Republičke uprave za geodetsko-pravne poslove i Poreske uprave RS-a;

 

  • poduzeti aktivnosti koje bi rezultirale uspostavom stručnog tima koji bi pružao neophodne stručne savjete iz područja koja tretiraju ovi zakonski propisi;  

 

      1. na bošnjačke WEB portale postaviti kontakte sa stručnim timom i omogućiti javno praćenje najčešće postavljanih pitanja, za Bošnjake koji su u inostranstvu osigurati adekvatno zastupanje od strane stručne osobe;






 Koalicija nevladinih udruženja i institucija koje rade na stvaranju uslova povratka i opstanka Bošnjaka na području manjeg entiteta u BiH nosi naziv prvi mart. Oformljena je kao neophodan vid stalne borbe za opstanak države BiH i svih njenih grđana na svim dijelovima naše zemlje. u Nastavku pročitajte detaljnije zašto je važna Koalicija 1.mart.

  • HISTORIJSKI TRENUTAK: Ako 2014. godine ne prođe zajendička lista, može se desiti da se do 2018. godine zatvore vrata glasanju iz dijaspore, Anex 7 proglasi provedenim, te otvore neki novi procesi koji će samo produbiti podjele u BiH. Ovo je historijski trenutak da učestvujete u borbi za spas i opstanak domovine. Tvoj glas, tvoja zemlja.

 

REGISTRACIJA I PRIKUPLJANJE PODATAKA

    • Registracija glasača putem pošte počinje sa proglašenjem Općih izbora 2014. godine u maju iste te godine, te će cijelo proces trajati do kraja jula mjeseca
    • Za registraciju je potrebno pripremiti važeće dokumente ili druge isprave koje potvrđuju identitet i državljanstvo BiH, a glasač bi trebao provjeriti da li je mijenjao mjesto prebivališta na prostoru BiH, nakon što je izbjegao sa prostora današnjeg entiteta Republika Srpska
    • Koalicija "Prvi mart" prikuplja podatke o građanima Bosne i Hercegovine u dijaspori koji su zainteresirani za glasanje u zemlji i putem pošte, a u svrhu kvalitetnog informiranja, mobilizacije i pomoći pri eventualnim administrativnim greškama za vrijeme implementacije izbornog procesa



KONAČNI CILJ

  • Cilj koalicije "Prvi mart" je podići izlaznost dijaspore i povratnika u entitetu Republika Srpska s ciljem jačanja političkih snaga koje zagovaraju jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu i punu ravnopravnost njenih građana na cijelom njenom području
  • Konačni rezultat je osvajanje mjesta u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, kojim bi se ugrozio postojeći sistem entitetskog glasanja, te otvorila vrata donošenju zakonskih propisa koji će BiH učiniti funkcionalnom zemljom
  • Isto se može postići samo zajedničkom multietničkom listom koja bi okupila sve političke subjekte koji štite interese povratnika u RS - Lista za povratak, budući da u podjeli među strankama niti jedna neće moći preći izborni prag



OSNOVNE AKTIVNOSTI

  • Povezivanje sa organizacijama u okolini, te u državi s ciljem formiranja ogranaka koalicije u svakoj državi gdje ima značajniji broj bh. dijaspore
  • Prikupljanje postojećih podataka i dostavljanje centralnim uredima "Prvog marta" u Bosni i Hercegovini
  • Samoorganiziranje i samofinansiranje ureda u dijaspori kao prioritet u smislu pitanja kuda donatorska sredstava trebaju ići iz same zajednice



PORUKE

  • POVRATAK: Negiranje genocida, stalna diskriminacija povratnika, te učestala kršenja ljudska prava, direktno su povezana sa neuspjehom u implementaciji Annexa 7 - Dejtonskog mirovnog sporazuma. Da bismo obnovili proces povratka, potrebno je prvo obnoviti političku prisutnost naših predstavnika u entitetu Republika Srpska.

  • DEMOKRATSKA VEĆINA: Svako ko je 1. marta 1992. godine na prostoru RS-a glasao na referendumu, ima pravo to da uradi i u oktobru 2014. godine. Ne možete protjerati jednu skupinu ljudi, počiniti genocid i ratne zločine, a zatim rezultate tog pokolja i progona proglasiti legalnim i legitimnim.

  • JEDINSTVO: Stranke koje se zalažu cjelovitost Bosne i Hercegovine imaju mnoge razlike između sebe, te nikada do sada nisu išle zajedno i pokušale zajedno ostvariti cilj. Mi, kao građani i kao organizacije civilnog društva, kao povratnici i prognani, moramo ih ubijediti da nema alternative.

  • IDENTITET: Ono što razlikuje naciju od plemena jeste spremnost da trpi danas, da bi mu bilo bolje sutra. Mi se danas borimo kako bi na ovaj način postavili nove temelje za ovu razorenu državu i dali joj još jednu šansu da opstane, nakon 18 godina propadanja od Dejtona do danas.

  • REZULTATI: Mi smo u Srebrenici pokazali da se ovo može postići. Registrirali smo 4000 ljudi za lokalne izbore. Danas imamo načelnika i većinu u Skupštini opštine Srebrenica. Kasnije smo uspješno zagovarali izmjene zakona koje štite prava povratnika, te zaustavili izmjene propisa koje bi išle na štetu povratnika. Pokazali smo se kao izvor za međunarodne izvještaje od diskriminaciji i kršenjima ljudskih prava u BiH.

  • INTEGRITET: Kroz naše poruke i naš rad, osnovni postulat je bilo širenje istine, te pravna borba, borba putem zakona i vladavine prava, vjerujući prije svega u zaštitu od strane institucija države Bosne i Hercegovine, te odgovorne ljude u državnim službama.

  • HISTORIJSKI TRENUTAK: Ako 2014. godine ne prođe zajendička lista, može se desiti da se do 2018. godine zatvore vrata glasanju iz dijaspore, Anex 7 proglasi provedenim, te otvore neki novi procesi koji će samo produbiti podjele u BiH. Ovo je historijski trenutak da učestvujete u borbi za spas i opstanak domovine. Tvoj glas, tvoja zemlja.

 

Odbor za porodicu i demografiju SBK-a najoštrije osuđuje novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine koji je prošle sedmice usvojen u Zastupničkom domu BiH.


Predložene izmjene neposredno utječu na prava prognanih, ali i na prava povratnika, te u svojoj suštini imaju za cilj brisanje širokog kruga građana BiH iz evidencije za koju se vezuju brojna druga prava, od kojih je najbitnije pravo glasa. Na taj način bi se onemogućilo njihovo biračko pravo u BiH, ako se ima u vidu da se ono vezuje za prebivalište.

Ove izmjene predviđaju punu reviziju, koja se prvenstveno tiče bh. građana u inostranstvu, a zatim i raseljenih lica koja su se prijavila na adresu prijeratnog stanovanja. Svi oni koji budu izvan zemlje neće moći pravovremeno reagirati na eventualna poništenja i rezultate istraga. Krajnji ishod predloženih izmjena jeste oduzimanje biračkog prava za najmanje osam stotina hiljada državljana BiH koji privremeno borave u inostranstvu.


Tražimo zaustavljanje donošenja propisa koji ugrožava povratak, a u skladu sa obavezom iz Aneksa 7 – Sporazuma o izbjeglicama i prognanicima, gdje stoji obaveza „opozvati sve domaće pravne propise i administrativne mjere s diskriminirajućim namjerama ili učincima“. Odbor za porodicu i demografiju Svjetskog bošnjačkog kongresa je zabrinut planiranim donošenjem ovog zakona i najoštrije osuđuje politiku predstavnika u Zastupničkom domu BiH koja legalizira etničko čišćenje i genocid.

Ovim zakonom bi se legalizirao „Aparthejd“ prema nesrpskom stanovništvu u institucijama manjeg BiH entiteta a koji je na snazi već duži niz godina. Upozoravamo političke predstavnike na štetnost donošenja ovog zakona i na nesagledive posljedice koje proizilaze eventualnom njegovom primjenom. Na ovaj način se legalizira otimanje privatne imovine nesrpskom stanovništvu po scenariju koji je predvidio SANU i trajno se vrši iseljavanje nesrba sa prostora manjeg BiH entiteta.


Odbor za porodicu i demografiju

Svjetskog bošnjačkog kongresa

                                                                                                   Predsjednica
                                                                                             mr. Mevlida Rovčanin

Posjete

Danas
Jučer
Ove sedmice
Ovog mjeseca
Ukupno
6077
7537
33997
97035
2847087

Ko je na portalu: 403 gostiju i nema prijavljenih članova

© 1993-2016 Udruženje "Prosvjetitelj" Srebrenica.