Prosvjetitelj Muallim Srebrenica

"A u čemu bi bila svrha i vrijednost našeg života ako ne bismo težili savršenstvu duha i tijela, ako ne bismo težili putu plemenitom. Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni, oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom, koja se zove plemenitost. Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života. A ostale žalimo..." Nosioci ideje Udruženja

Main Menu

Bosanski English French German Turkish

SrebrenicaVlasenicaBratunacBijeljinaZvornikmiliciŽepa

PROSVJETITELJ MI POMOGAO DA BUDEM NA PRAVOM PUTU

Objavljeno u Sektor za edukaciju

Rođen 1983., u vrijeme sarajevskog procesa kada su naši Mladi Muslimani muku mučili da očuvaju našu vjeru u našoj domovini BiH, u Srebrenici postajem peti član svoje porodice. Evo danas ija muku mučim. Okončanje rata, kao muhadžir, dočekao sam u okolini Tuzle, kao jedini preživjeli muški član svoje porodice. U genocidu koji je počinjen 1995. godine u Srebrenici ubijen je moj babo koji je imao svega 36 godina života, moj stariji brat ubijen od zločinačke ruke imao je 16 godina, a mlađi 14 godina života. Svoje dječačke živote okončali su streljani u Pilici kod Zvornika od zločinca koji je za svoje zločine dobio svega pet godina zatvora i danas se slobodno šeta svijetom.

Ovo su ogromni prelomi mog dječijeg života, meni tada teški poput ogromne planine, a vjerujte mi, ni danas ništa lakše nije. Čvrsto vjerujem da sve ono što Allah dž.š. da čovjeku je sa svrhom i razlogom pa i to što sam ja ostao živ da se nadam i da dovu učim da će me moj babo i braća dočekati u Džennetu akobogda. Nakon svog ovog tegobnog proživljavanja, pojavljuje se svijetla tačka u mom životu, od svjetla koje je moju porodicu obasjalo još ‘93. godine u Srebrenici. Moja rahmetli braća su u Srebrenici postali dio ovog svjetla, svako ko ih je poznavao, nakon pristupa ovom svjetlu uviđao je samo dobro od njih. Posebna zraka u ovom svjetlu bila je naučiti da se mora odvojiti od svojih usta da se pomogne onome u težoj situaciji. Prije mog pristupa ovom nuru osjetio njegove ugodne zrake.

Prosvjetitelj Muallim

Mukotrpno je bilo i jako bolno, prije mog uključivanja u klub “Gazije Zen Satori”, današnje udruženje “Prosvjetitelj” sa mojih dvanaest godina svakodnevno gledati svoju majku, kako povazdan, sa očima punim suza ustane samo iz razloga da bi meni spremila da jedem i vraća se u postelju jecajući za izgubljenim sinovima svim onim za šta je vrijedilo živjeti na ovom svijetu. Allah dž.š. dadne insanu u momentu kad izgubi nadu i svaki smisao u životu da mu se desi nešto što će ga dovesti na put spasa, na svjetlo koje mu vraća optimizam. Jednog dana dok sam se vraćao iz škole, k’o djeca, malo smo se pogurali i posvađali. Sutradan, dijete sa kojim sam se zamjerio dovelo je brata koji me je dobro istukao. Vjerujte, niti jedan me taj udarac nije zabolio, u tom momentu, bolilo me samo to što nisam imao koga dovesti da me brani, jer sam bio sam na dunjaluku bez muških članova porodice i famelije. Tada sam znao da se moram uzdati samo u sebe i u Allaha dž.š., te upisujem se u klub borilačkih vještina kako bi ojačao svoje tijelo i mogao da sam sebe branim u životu, a Allah mi je dao puno više od toga.

Od mojih trenera slušao sam samo dobro, nur je izbijao iz njihovih lica, a riječi su plijenile svaku pažnju. Od svega dobrog u ovom udruženju, od dobrih ljudi članova “Prosvjetitelja” učio sam i naučio samo dobro: Naučio sam o svojoj vjeri din-i-islamu, svjetovno se obrazovao, fizički se osposobljavao i došao do majstorskog zvanja u karate. Naučio sam se društvenoj odgovornosti i upoznao mnoge čestite ljude. Kada sam došao do majstorskog zvanja u karateu postao sam jedan od trenera ovog kluba gdje i danas dajem svoj doprinos trenirajući i prenoseći znanje na našu bošnjačku omladinu. Vodim sekciju kluba u Behram-begovoj medresi gdje podučavam učenike samoodbrani.

Ono što je specifično za ovo udruženje jeste nesebično zalaganje na putu dobra, na putu pomaganja potrebnima. Mene je od samog pristupa fasciniralo to da je na prvom mjestu zajednica i drugi, a mi, ma za nas nije problem, mi ćemo se već nekako snaći, inšallah. Da je ovo baš ovako, to dobro zna svako onaj ko je imao imalo dodira sa udruženjem “Prosvjetitelj” i nama je čast i zadovoljstvo biti na usluzi i od koristi našoj zajednici.

Udruženje “Prosvjetitelj” je poput broda koji ide ispravnim putem, a najispravniji put jeste put Kur'ana i suneta Allahovog poslanika Muhammeda a.s. On nije jedini brod koji plovi tim putem, ali se trudi da bude prvak koji će olakšati ljudima to putovanje. Ima onih koji su shvatili da će puno lakše prevaliti taj put ako se ukrcaju na brod pa su tako i učinili. Raspoređeni su na njemu tako da svako ima svoju ulogu i zadatke. Neki upravljaju tim brodom kako nebi posrnuo ili se razbio od stijenu. Neki pak održavaju unutrašnju ispravnost i funkcionalnost broda kako bi mogao ići naprijed. Neki na izvjesnim stanicama popunjavaju brodske zalihe, dok neki čiste glancaju i dotjeruju svoj brod kako bi izgledao ljepše. Ima dakako na tom brodu i običnih putnika koji uživaju sve ove blagodati diveći im se cijelo putovanje, zatim, ima onih koji se ukrcaju pa izađu na sljedećoj stanici. Naravno, može da se desi da u tom brodu ima i neki slijepi putnik, pa to je ipak samo brod.

Sve je dobro dok su u tom brodu, jer je to mnogostruki hajr i korist za sve unutar njega. Još jednom se podsjetimo da je između svih blagodati kojima smo obasuti jedna od najvećih i to što nam je Uzvišeni Gospodar podario svijest o zajednici, tj. džematu, odnosno da stavljamo interes zajednice iznad vlastitog interesa. Mi smo svjesni da svi naši rezultati nisu od nas, da je to od Uzvižnog, ali itekako smo ponosni što je Allah dž.š. baš nas odabrao da ovo činimo. Na kraju jedan citat od bosanskog vojskovođe, koji je rekao u jeku naših pobjeda a da se nebismo uzoholili, to sada ponavljam:

“Naše pobjede nisu naša slava, one su naša obaveza.”

 

U potpisu džematlija “Prosvjetitelja” Srebrenica

www.prosvjetitelj-muallim.org

BOŠNJACI SU DRUŠTVENO, ITEKAKO, AKTIVAN NAROD

Objavljeno u Sektor za edukaciju

Udruženje „Prosvjetitelj“ organizovalo je tribinu pod nazivom „Društveni aktivizam i društvena odgovornost sa aspekta islama i patriotizma“ 16.novembra, ove godine, odmah poslije Akšam namaza u džamiji u Konjević Polju. Gost predavač bio je alim i profesor Abdussamed Bušatlić, a u džamiji se okupilo oko dvije stotine vjernika iz cijelog Podrinja, ali i drugih dijelova BiH. Uvaženi predavač je na lijep način objasnio šta znači društveni aktivizam, te nam spomenuo da je i Allahov Miljenik a.s., bio društveno aktivan još i prije primanja poslanstva. Poslanik a.s. je prije Objave bio iskreni pomagač svojoj zajednici, posjećivao je rodbinu i brinuo se o njoj, pomagao je nemoćne i siromašne, radio da bi za život zaradio, razmišljao kako da unaprijedi međuljudske odnose u zajednici, bio iskren i na njega su se drugi mogli oslonuti. Objašnjavajući važnost društvenog aktivizma za Bošnjake ovog vremena, uvaženi predavač Bušatlić je često citirao hadise i ajete koji nam zapovijedaju društveni aktivizam i doprinos zajednici kroz našu žrtvu.

Navodeći nam tako riječi Poslanika,a.s., koji je podučavao ashabe da je: “Vjernik koji se uključuje u društvene tokove (miješa se sa ljudima) i strpi se na uvredama kojima bude izložen (zbog promovisanja dobra) bolji kod Allaha od onoga koji se ne miješa sa ljudima i ne strpi se na njihovim uvredama.”

Nakon obraćanja uvaženog gosta i predavača Bušatlića, riječ je preuzeo čovjek po imenu Salko Zildžić, bivši šampion svijeta u kik-boksu. Salko je prevalio daleki put iz Ljubljane do Konjević Polja jer je u glavnom gradu Slovenije branio državne boje kao trener još jednog Podrinjca Mesuda Selimovića poznatog kik-boksera. Po zavšetku mesudovog meča, Zildžić je  krenuo i stigao u Konjević Polje na vrijeme. On nam je kroz svoju priču dočarao stanje u našem narodu koje je vladalo u doba bivše države a i u doba ove, te je svojom pričom dotaknuo stvarnost.

Nakon obraćanja naše dvojice predavača klanjali smo Jaciju, a oni najaktivniji ostali su da se konkretnije aktiviraju u novonastalu situaciju oko boravka djece iz Podrinja u Sarajevu na haldnim betonskim pločama po kojima gospodin Valentin svojim udobrnim i „futrovanim“ cipelama prolazi svaki dan. Treba da nam je svima drago što je međunarodana zajednica po ko zna koji put pokazala svoje pravo lice, jer će konačno Bošnjaci shvatiti da gospodin Incko nije onaj Valentin koji će im donijeti ljubav i zajedništvo, kao što nažalost mnogi Bošnjaci misle da im donosi sveti Valentin svakog februara (Valentinovo). I jedan i drugi Valentin, nama Bošnjacima, mažu oči kako postoji neko drugi mimo nas koji će riješiti naše probleme.

Grupa aktivista i Bošnjaka muslimana je do kasno u noć u manjem entitetu razgovarala ne samo o djeci iz Konjević Polja i drugih krajeva BiH, nego i kako da unaprijedi stanje svoga naroda. Pored udruženja „Prosvjetitelj“ bila su prisutna i druga udruženja: „Selsebil“ Živinice, „Svjetlo“ Sarajevo, „Demus“ Sarajevo, „Oaza“ Tuzla. Bitno je istaći da su skupu prisustovali glavni imami iz Podrinja. Glavni imam Srebrenice Damir ef. Peštalić se zahvalio svima koji su došli, jer time su pokazali da misle na Podrinje. Damir ef. Peštalić nas je obavjestio da u Srebrenici djeca nemaju slične probleme kao ona u Konjević Polju jer su ga ranije zajednički uspješno riješili, a na njegov govor se nadovezao predsjednik Medžlisa IZ Srebrenica, Alija Tabaković. Tabaković je istako da pošto vlasti manjeg entiteta nisu mogle napraviti u Srebrenici ono što su u Konjević Polju, te da sada na drugačiji, perfidniji način pokušavaju da utječu negativno na svijest tamošnjih Bošnjaka tako što po školama raspisuju konkurse za literarne i likovne radove kojima veličaju lik i djelo svojih svetaca i tobože junaka i „eroja“. Iste stvari se dešavaju i u školama gdje su većina bošnjačka djeca, centralne škole šalju oglase i pozivaju našu djecu da veličaju njihove srpske heroje koji su im djedove i očeve klali na ovaj ili onaj način. PredsjednikMedžlisa Islamske zajednice Bratunac Admir ef.Velić, također, zahvalio na podršci i izložio nam najnovije informacije koje ima o stanju u školi u Konjević Polju. Nažalost, istako je kako neki roditelji nisu razumjeli cijelu situaciju te gledaju vlastitie interese prije nego interes zajednice. Napomenuo je još i da Medžlis IZ Bratunac nije pokretač ovih dešavanja, nego da je to isključivo rad roditelja čijem je strpljenju došao kraj.

Također, novi imam Medžlisa IZ Zvornik, Haris ef. Mustajbašić je prisustovao skupu. Još jednom smo mu zaželjeli dobrodošlicu. Bitno je naglasiti da je Haris ef. došao u Zvornik da živi sa svojom suprugom i dvoje maloljetne djece i time pokazao da je došao u Zvornik sa dobrim namjerama, ef.Mustajbašić se zahvalio na podršci, kako  kaže da sada ima puno dugačiju i ljepšu sliku o Srednjem Podrinju. Također, pri skupu je imao riječ i istaknuti imam i povratnik u Jošanicu kod Zvornika, Osman ef. Halilović, koji je rekao da je ovo skupina na koju treba da se ugledaju mnoge druge.

Osnivač „Prosvjetitelja“ koji se obratio skupu, Mehdin Jakubović, je još jednom pokrenuo naše misli i naša djelovanja. Mehdin ističe da još nije u stanju da svari činjenicu da je neko mogao 9.000 (devet hiljada) ljudi zaklati, ubiti, strijeljati za par dana. Bošnjaci ne smiju zaboraviti tu činjenicu. Četnička strijela je stoljećima uperena prema Srednjem Podrinju. A znamo iz hadisa da su za umet najbitniji muslimani oni u koje su najviše uprte neprijateljske strelice. Neka znaju naši čitaoci da Podrinje nije mjesto iznemoglih staraca koji samo čekaju meleka smrti. Itekako u Podrinju ima omladine, itekako se u Podrinju radi, obrađuje zemlja, provode se projekti. Itekako u Podrinju ima djece, pa samo u Konjević Polju je oko stotinu i tridesetero djece. Jesu li to starci iznemogli, koji možda idu u večernju školu? Ne, nisu, znajte Bošnjaci, ne budemo li čuvali Podrinje, ne budemo li čuvali Srebrenicu, Bratunac, Zvornik, Vlasenicu sutra ćemo ili možda nećemo, čuvati Sarajevo, Olovo, Tuzlu jer je neprijatelj pred vratima svima Vama. I nemojte biti kao oni koji su u prethodnim ratovima gledali kako četnici tuđe selo pale, a eto njihovo neće jer, eto, kao oni se nisu ništa zamjerili sa svojim „lepim“ komšijama.

Ove rečenice su se mogle čuti poslije nadahnutog govora Jakubovića, koji je dodao na sve što je čuo i to da smo mi oni koji trebaju da pokrenu srce bošnjačke mašine. Mi smo došli u Konjević Polje da podržimo ovaj hairli društveni aktivizam. Mnogi su ostali u svojim toplim domovima naslonjeni na svoja uzglavlja i sećije gledajući kojekakve serije i utakmice i misleći kako će neko drugi se boriti za njihova prava dok neprijatelj užurbano radi da bi nas nadvladao. Mehdin je pohvalio naše bratsko udruženje „Svijetlo“ iz Sarajeva koje je malo zakasnilo na tribinu, kao hudhud na smotru ptica pred Sulejmanom a.s., i imali su kao i hudhud orpavdanje jer su upravo oni došli iz povratničkih kuća u kojima su se raspitivali kako oni žive i pomogli ih onoliko koliko su bili u mogućnosti.

Konačno, neka je jasno političarima da imaju onaj pravi nevladin sektor koji će sutra biti u stanju mjenjati ih bez želje za dolaskom na vlast. I neka znaju političari da Bošnjaci više nisu ovce koje oni mogu da šišaju kad god to požele. Mehdin je dao riječ, našem uvaženom hadžiji, povratniku, poljoprivredniku, zaltnom ljiljanu, čovjeku vrijednom kao stotinu drugih Muharemu Sinanoviću Šišku. Zlatni ljiljan je istako da moramo užurbanije i odlučnije svi krenuti u borbu za svoja prava i umrežavati se. To je i bio cilj zasjedanja u Konjević polju koje je potrajalo do kasno u noć i opet se učinilo kratko.

Na skupu je bio i uvaženi daija Arif Oruč koji je istakao kako mnogi ne znaju da je u Podrinju ovakava situacija, koja je mnoga ljepša nego što je mediji prikaziju, kojima je upravo cilja da omladinu još više odvrate od strateški najvažnijeg mjesta po Bošnjake.

Na skupu se istaklo još i to da je Popis, pored svih problema, bio jako uspješan za Bošnjake jer su konačno shvatili šta su i ko su. Shvatili su da niko neće njihove probleme rješavati i da moraju ustati na noge. Za sada je to cilj koji je ostvaren, Bošnjaci moraju znati da nije dovoljno samo ustati na noge, nego da kada se ustane, mora se i hodati, a Bogami nekad i trčati da bi se neki drugi važniji cilj dotakao.

Na kraju je naš gost predavač Abdussamed Bušatlić uzeo završnu riječ i kako je rekao, da Bošnjaci trebaju vratiti se ulozi mesdžida. U džematu kaže, rob Onog što Utočište je svakome (Abdussamed), mora biti živo kao u mravinjcu, ili bolje rečeno kao u košnici. U košnici svako zna svoj dio posla, tako i džematu i u Bošnjaka mora da se zna. Imami su matice u džematu i trebaju najviše da rade, da se više žrtvuju i vode brigu o svome stadu. Završeno je sa jednom prigodnom pričom u kome je jedan musliman rekao kako je vidio pticu bolesnu, a i drugu pticu jaku, lijepu i zdravu, te kako ova zdrava ptica donosi u kljun hranu bolesnoj i iznemogloj ptici. Posmatrač je iz ovog prizora razumio da ne treba da se brine za nafaku, što naravno i ne treba, ali nije razumio da ne treba da bude ona bolesna ptica kojoj druge donose hranu nego treba da bude ona zdrava, kojoj krila od dragosti lepršaju po zraku jer zna da je korisna zajednici i zna da ispunjava svoj dio zadatka koji joj je Allah dž.š. povjerio na ovom svijetu.

A.H. Alamek

MOJIM BOŠNJACIMA

Objavljeno u Sektor za edukaciju

Ovo pismo posvećeno mojim Bošnjacima počinjem sa dovom: „Molimo te Svevišnji Gospodaru da više nikada ne bude žrtvena janjad četničkome mučitelju.“

Često pred ovom dovom i skoro uvijek se zamislim, ili ostanem uskraćen za uzdisaj. Zastanem, osjetim otkucaje srca, progutam sav taj teret i ostavim u dubini svoga stomaka tamo negdje da me muči. Neka me muči da nikada ne zaboravim.  Neka mi ne dopusti oko da sklopim. Neka me tjera da budem primjer drugima u dobru. Eto, to su od mene željela ta janjad što su ih četnici vjekovima klali. Allahu Svemogući kakva li je pamet  ta koja može drugog čovjeka smireno povaliti i klati dok ga drugi drže za ruke i noge? Kakva li je ta četnička pamet? Ko li drugi do sam šejtan ih na to nagovara. A kako se ti o Bošnjače osjećaš dok gledaš u kokardu sa nožem u ruci. I ti koji ovo čitaš nemoj misliti da nećeš možda na tom mjestu biti. Hoćeš! Budeš li zaboravljao, hoćeš ne budeš li se prisjećao. O Bošnjače  ne dozvoli da jedan četnik sa puškom u ruci nas stotinu na strijeljanje vodi.

Dragi moj Bošnjače, ne stidi se onoga šta si i ko si. Zar da se stidiš sebe? Zar da se stidiš herojske Krajine i Bužimljana? Zar da se stidiš herojskog Gradačca i epske odbrane Olova? Zar da si zaboravio genocid? Znaš li da je Prijedor  isto što i Srebrenica?  Tvoje je dijete ono na čijem isrtulom skeletu nijemo šuti cuca i siperčić. Dragi moj Bošnjače ne stidi se vjere svoje. Nije vjera tvoja staromodna i zaostala. Zaostali su oni koji istinu neće da vide. Nije naša vjera kriva što smo u ovakvom stanju. Krivi smo mi što se nje ne pridržavamo. U njoj je svako riješenje naših nedaća. Dragi moj Bošnjače, kako možeš da mirno spavaš, a tvoja djeca kisnu pred OHR-om u Sarajvu?

Zemljače moj, u ovu zemlju ćemo i ti i ja leći. Ne uzdaj se ni u koga osim Onoga što ti lijep oblik dade. Ne uzdaj se niukoga nego u sebe, ne čekaj da te neko drugi pozove da  promjeniš na bolje sebe, svoje ponašenje, svoju vjeru, svoj iman. Sam ćeš za svoje minute odgovarati u šta si ih potrošio.

 

A.H. Alamek

www.prosvjetitelj-muallim.org

Posjete

Danas
Jučer
Ove sedmice
Ovog mjeseca
Ukupno
575
4392
21457
64360
2635882

Ko je na portalu: 204 gostiju i nema prijavljenih članova

© 1993-2016 Udruženje "Prosvjetitelj" Srebrenica.